Odgovornost lekara zbog smrti pacijenta izazvane nehatnim nečinjenjem - pogled u nemačku pravnu teoriju i sudsku praksu

Abstract

Greška u lečenju pacijenta može biti u obliku aktivnog ili pasivnog ponašanja lekara, koje nije u skladu sa važećim medicinskim standardom ili sa obavezom pažljivog postupanja. Ali, bez obzira na oblik, greška sama po sebi ne povlači ni krivičnu ni građansku odgovornost. Potrebno je, naime, da je iz greške proistekla izvesna šteta za pacijentovo zdravlje ili smrt. Po pravilu, takva uzročna veza među njima se ne pretpostavlja nego se mora dokazati. Taj je dokaz težak jer se ne dade izvesti nekom sigurnom metodom, nego se temelji na medicinskoj proceni verovatnoće. Dokazivanje uzročne veze između lekarske greške u obliku nečinjenja i štete po pacijentov život ili zdravlje osobito je nesigurno, jer je tu reč o odnosu između postojećeg i nepostojećeg. Zato ne može biti govora o uzročnoj vezi u smislu prirodnih nauka i u logičkom smislu, nego samo o pravnom vrednovanju, koje dopušta da se nesprečavanje štetnog događaja izjednači sa njegovim uzrokovanjem pozitivnim činom. Jer lekar prema pacijentu ima položaj garanta, tj. dužan je da medicinskim merama štiti njegov život i zdravlje. Ako propusti da to učini, pa pacijent umre ili se njegovo zdravlje pogorša, lekaru se imaju pripisati te neželjene posledice. Ali, to biva samo ukoliko se utvrdi da bi preduzimanjem potrebne mere te posledice mogle biti sprečene. Ne radi se, dakle, o utvrđivanju stvarne nego hipotetičke uzročne veze. O toj pravnoj problematici, a naročito kad je u pitanju smrt pacijenta, autor govori sa stanovišta nemačke pravne teorije i sudske prakse.

Medical error may come about as an action or omission of a medical doctor, which is contrary to the medical standard of conduct, or duty of care. Irrespective of its form and shape, an error in itself does not necessarily lead to either civil or criminal liability. Liability may be established only if medical error resulted in death of a patient, or if it caused harm to patient’s health. This type of causation may not be legally presumed. The proof of causal link between medical error and death or harm to health is hard, as it is based on medical assumption of probability. The proof of causal link here boils down to the evidence of hypothetical causation. It reflects relation between the existent and the non-existent, and has nothing to do with the notion of causation in science and logic, but with the legal assessment, which allows the failure to prevent harm to be considered a cause of such harm. Medical doctor has duty to protect patient’s life and health, by employing proper medical measures and procedures. He is guarantor of patient’s life and well-being. If doctor fails to abide by these measures and procedures, the unwelcome outcome of such omission shall be imputed to him. However, the imputation of negative consequences is conditional upon the proof of hypothetical causation, i.e. the evidence that the omitted measures would have prevented harm. The author makes an enquiry into the way in which these issues are understood in German legal theory and jurisprudence.