Vrednosna usmerenost prava naspram pravnog pozitivizma

Abstract

U ovom dobu tehnološki zahuktalog pozitivizma često se u pravnoj nauci mogu čuti tvrdnje da pravo treba da istisne vrednosti iz sebe i da postoji bez njih. Ta tvrdnja nije nova. Novo je samo objašnjenje zbog čega se to tvrdi. A ono glasi da se time pravo oslobađa ljudskih slabosti, postaje čisto naučno zasnovano i vrednosno neutralno kao jedna čisto realna pojava života. Kao da se zaboravilo da proglašena vrednosna neutralnost prava takođe predstavlja jednu vrednost. Zbog toga je umesnije govoriti o nužnoj vrednosnoj usmerenosti prava, zasnovanoj na tvrdnji da svako pravo teži ka vlastitom samousavršavanju. To samousavršavanje nužno ima kao krajnji cilj pretvaranje pozitivnog prava u idealno, prirodno pravo. U tom slučaju, odgovor na pitanje da li pravo može da postoji bez vrednosti postaje jasan - ne može. I ne samo da ne može, već se ne sme ni težiti ka pravu odvojenom od vrednosti. U protivnom, pokazala bi se kao tačna misao Tome Akvinskog da je pravo stvoreno samo zbog zlih i opakih. Vrednosti postojano utiču na pravo. One ga ustanovljavaju, omogućavaju stvaranje sve boljeg prava i preko njega se ostvaruju. Kao takve, one predstavljaju pouzdano polazište za razumevanje prava i određivanje njegovog pojma.

The law cannot squeeze out values. Thus, it comes as an imperative of our reality to set the place for the law in the world of values. The world of values is not apart from our reality. In our reality the world of values is the purpose of everything that exists. Actually, it is about the demand to bring values into our reality. The meaning of values is absolute. The eternity of values immediately points to the absolute order of values, which as such has its homeland in Creator. The issue of finding the place of the law in the world of values is a pre-legal issue. Thereby the world of values is becoming the assumption of the existence and development of the law. Legal norm then becomes the formulation of values. Legal norm is not precious in itself, but only if it expresses fundamental values. Legal norm has to be the logical formulation, that is to say, it has to deliver the contents of value correctly and appropriately. As an expression of the value dimension legal norm obtains the binding power. Keeping in mind the legal norm defined in such a way, nobody can deny its necessity in reality. The law then expresses the contents of value and proposes the model of the ideal behavior. The fact that values have creating power is thus proved to be true.