Održaj kao način sticanja prava svojine na nepokretnosti

Abstract

Cilj ovog rada je da se odredi domen primene instituta održaja, to jest da se nađe odgovor na pitanje u kojim je to situacijama u praksi moguće ispuniti uslove koje zakonodavac zahteva te steći pravo svojine na ovaj način. Do odgovora na to pitanje doći ćemo analizom sudske prakse. S druge strane, predmet rada neće biti ograničen analizom prakse domaćih sudova već ćemo u radu analizirati i tekstove pojedinih nacrta zakonika koji sadrže odredbe posvećene održaju, kao i rešenja sadržana u uporednom pravu, sa ciljem da ih uporedimo sa pozitivnim pravom naše zemlje. U radu će se otvoriti pitanje opravdanosti, ali i potrebe za postojanjem instituta održaja u savremenom pravu, te pitanje mogućnosti postojanja savesnosti kao neophodnog uslova za sticanje svojine održajem u svetlu uredno vođenih registara nepokretnosti. Svakako najsuptilnije pitanje koje se nužno nameće na sam pomen održaja jeste opravdanost ovog instituta u svetlu ideje o nepovredivosti prava svojine.

The aim of the paper is to determine the exact field of application of the institute of acquisitive prescription, that is, to find the answer in which situations in practice it is possible to fulfill all the conditions required by the legislator and acquire the ownership by usucapio. The main question raised in the paper is whether there is an actual need for the existence of acquisitive prescription in contemporary Serbian law, bearing in mind that the data in the real estate cadastre has been duly kept. The institute of usucapio has also been analyzed from a perspective of application of the reliance principle on land registry. Certainly one of the most problematic question is the justification (and also the legal basis) of this institute having in mind the idea of the inviolability of ownership.