Održaj kao način sticanja prava stvarne službenosti

Abstract

Stvarne službenosti su, čini se, tema koja je neopravdano zapostavljena u teorijskim radovima naših pravnika. Oblast stvarnih službenosti mnogi smatraju suviše "ruralnom" i ne toliko korisnom za današnje vreme, te iz tog razloga i nezanimljivom da bi se njome bavili. S druge strane, institut održaja polako odlazi u istoriju, kao kategorija koja gubi svoj značaj u vremenu uredno vođenih registara nepokretnosti, ali naglašavamo, ipak je to više slučaj kod sticanja prava svojine. Upravo zapostavljenost pomenuta dva instituta inspirisala je autora da ih spoji u jednu temu te pokuša da pokaže da institut održaja kod stvarnih službenosti ima značajno polje primene, imajući u vidu brojnost situacija na koje se u praksi može primeniti, kao i da stvarne službenosti kao stvarna prava na tuđim stvarima, te svojevrstan vid opterećenja prava svojine, sa specifičnom pravnom prirodom negativnih stvarnih službenosti i te kako zavređuju pažnju.

Real servitude seems to be an unjustifiably neglected topic in theoretical works of our lawyers. Many people consider them too "rural" and of almost no practical interest nowadays. On the other hand, the institute of prescription slowly goes to history, as a category that loses its importance (but, in our opinion, only in the field of real estate ownership). For these reasons the author was inspired to connect the above mentioned institutes in one topic and try to show that prescription, as a way of acquiring real servitude, has a significant field of application.