Klauzula o vođenju spora u modernom pravu osiguranja

Abstract

Autorka se bavi teorijskom analizom klauzule o vođenju spora u modernom osiguranju od odgovornosti. Najpre ukazuje na osobenost osiguranja od odgovornosti, čija zaštitna funkcija nije ograničena samo na pokriće odštetnih zahteva protiv osiguranika (ekonomska zaštita), već se odnosi i na pružanje pravne zaštite. Upravo klauzule o vođenju spora čine srž pravne zaštite osiguranika. Autorka posmatra pomenute klauzule iz ugla njihove uklopljenosti u standarde zaštite potrošača usluga osiguranja. Nakon upoznavanja sa delegacijom procesnih ovlašćenja i stepenom ugrožavanja procesnih sloboda osiguranika, autorka se zalaže za zakonsko uređenje sadržine ovih klauzula, tj. uvođenje granica procesnih ovlašćenja koje pruža osiguravaču. Klauzula o zabrani poravnanja i klauzula o zabrani priznanja odgovornosti obrađene su u nameri da se ukaže na nastojanje osiguravača da putem ovih klauzula ostvari potpunu kontrolu nad procesnim držanjem osiguranika. Autorka zaključuje da se ni jedna od pomenutih klauzula ne može tumačiti na način da zabranjuje osiguraniku da se "meša" u sporove koji se protiv njega vode. Razlozi javnog poretka i očuvanja prava na pravnu zaštitu govore protiv takvog tumačenja.

Author is dealing with theoretical analyses of direction of process clause in modern liability insurance. Firstly points at peculiarity of liability insurance whose protection function is not limited only to coverage of compensation claims against insured party (economic protection), but also relates on legal protection. Direction of process clauses makes the core of legal protection of insured. Author observes mentioned clauses from the point of view of compatibility with the standards of consumer protection. Having in mind that direction of process clause leads to the delegation of procedural authorities and that represents some degree of violation of procedural freedoms of insured, author is advocating for statutory regulation of its content.Settlement clause and clause prohibiting the recognition of liability has been processed with the intention to point out to the insurer's eff orts to take complete control over procedural behavior of the insured. Author concludes that none of the mentioned clausescan be interpreted in such a way to forbid the insured to get involved in proceedings against him. Public policy as well as the right on legal protection speaks against such interpretation.