Ne saglasnost roditelja o promeni prebivališta deteta - procesnopravne dileme i moguća rešenja

Abstract

U slučaju kada roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo nije saglasan sa promenom prebivališta deteta, odnosno preseljenjem u inostranstvo sa roditeljem koji samostalno vrši roditeljsko pravo, naši sudovi, po pravilu, zauzimaju stav da isključivo zbog toga što nije dao saglasnost roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo treba delimično lišiti roditeljskog prava i time omogućiti da o promeni prebivališta drugi roditelj odlučuje samostalno. U teoriji porodičnog prava takva praksa je kritikovana kao neprihvatljiva, pa se nameće potreba da se istraže i druge procesne mogućnosti u tim situacijama. U ovom radu se analiziraju razlike predmeta spora u postupku za delimično lišenje roditeljskog prava i predmeta spora u slučaju kada nema saglasnosti o promeni prebivališta, ispunjenost uslova za vođenje postupka u sporu za zaštitu prava deteta koji je predviđen Porodičnim zakonom i vrsta zaštite koja bi bila primerena rešenju tih sporova.

In the case when the parent who does not exercise parental rights does not agree with the change of permanent residence of the child, i.e., doesnt agree with the child moving abroad with a parent who independently exercises parental rights, courts in Serbia, as a rule, take the position that only because they did not give consent, the parent who does not exercise parental rights should be partially deprived of the parental rights and thus enable the other parent to independently decide on the change of permanent residence. In the theory of family law, this practice has been criticized as unacceptable, therefore there is a need to explore other procedural possibilities in such situations.