Škola prirodnog prava, Hugo Grocije i Akvilijev zakon – De iure belli ac pacis 2.17

Abstract

Hugo Grocije je jednu glavu svog čuvenog dela De iure belli ac pacis naslovio „De damno per iniuriam dato et obligatione quae inde oritur”. To je glava sedamnaesta druge knjige. Naslov, koji je očigledno preuzet iz rimskog prava, bez sumnje ukazuje na privatni delikt damnum iniuria datum iz Akvilijevog zakona i pripadajuću tužbu actio damni iniurae legis Aquiliae. Struktura poglavlja, međutim, nije ni nalik titulusu Digesta Ad legem Aquiliam, a sadržaj obiluje novim elementima i idejama. Upada u oči i to da Grocije ni na jednom mestu ne pominje Akvilijev zakon izričito. U radu se analiziraju najvažniji fragmenti iz navedenog poglavlja s ciljem da se pokaže u kojoj su meri osnovni elementi Grocijeve doktrine u uskoj vezi s Akvilijevim zakonom, kao i to koliko se Grocije i pod kojim uticajima odmakao od prvobitnog polazišta.

Hugo Grotius entitled one chapter of his famous book De iure belli ac pacis – De damno per iniuriam dato et obligatione quae inde oritur. That is Chapter Seventeen of the Second Book. The title unequivocally points to Roman private tort – damnum iniuria datum – specified in the statute named lex Aquilia, and to the appertaining actio damni iniurae legis Aquiliae. The structure of the chapter, however, is not even reminiscent of the title Ad legem Aquiliam in Justinian’s Digest, its contents abounding in new elements and concepts. The paper analyses the most important fragments from the above mentioned chapter in order to show the extent to which the elements of Grotius’s doctrine are closely related to the lex Aquilia, as well as how much Grotius dissociated himself from his starting point and under what influence.