Kolektivna zaštita potrošača u srpskom pravu

Abstract

Horizontalna pravila o kolektivnoj zaštiti (collective redress, recours collectif) ne postoje u srpskom pravu: Nakon što je Ustavni sud sredinom 2013. utvrdio da zakonska pravila o posebnom parničnom postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa građana nisu u skladu s Ustavom, zakonodavac više nije pokušavao da uredi to pitanje, čak ni kada je drugim povodom menjao i dopunjavao isti zakon. Srbija više nema ni pravila o sektorskoj kolektivnoj zaštiti potrošača u sudskom postupku: pravila kojima je bio uređen poseban parnični postupak za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne važe od sredine 2014, to jest od usvajanja novog Zakona o zaštiti potrošača. Nije sporno to što ta pravila nisu bila ni dovoljno jasna ni dovoljno razvijena; sporno je samo da li je trebalo raditi na tome da se ona poboljšaju ili je od njih trebalo sasvim odustati. Zakonodavac je izabrao ovo drugo: izuzeo je zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz nadležnosti sudova i preneo je u nadležnost organa uprave. To ne mora po sebi da bude loše: evropski pravni sistemi poznaju mogućnost da se kolektivni interesi potrošača štite kako u sudskom, tako u upravnom postupku. Međutim, Evropska komisija je sredinom 2013. usvojila Preporuku o zajedničkim načelima o kolektivnim zahtevima za propuštanje i kolektivnim zahtevima za naknadu štete, u vezi s povredama prava koja su garantovana pravom Evropske unije (2013/396/EU). U tom neobavezujućem horizontalnom dokumentu Komisija je preporučila državama članicama da, u skladu s utvrđenim zajedničkim načelima, na nacionalnom nivou urede dva mehanizma kolektivne zaštite: kolektivni zahtev za naknadu štete i kolektivni zahtev za propuštanje. Prvi se po prirodi stvari ističe u parničnom, a drugi ili u parničnom ili u upravnom postupku. Imajući sve to u vidu, izložiću nova zakonska pravila o zaštiti kolektivnih potrošačkih interesa u upravnom postupku, pokušati da sagledam razloge zbog kojih se zakonodavac opredelio da sprovođenje takvog postupka poveri organima uprave a ne sudovima i uporediti nova pravila s pomenutom Preporukom.

This article follows the hesitant development of collective redress mechanisms in the sphere of consumer protection in Serbia. The National Assembly made the first attempt to regulate horizontal judicial collective redress in 2011, but the Constitutional Court ruled the relevant provisions of the Civil Procedure Act to be unconstitutional due to lack of clarity, soundness and coherence. The first sectoral collective redress mechanism was introduced in 2010. It was related specifically to the collective interests of the consumers: The Consumer Protection Act of 2010 contained some limited and insufficient provisions on judicial injunction procedure against unfair terms and unfair commercial practices, as well as an underdeveloped rule on skimming-off procedure in relation to the ill-gotten gains. These statutory provisions were abrogated in July 2014, when the National Assembly passed the new Consumer Protection Act. The legislator exempted sectoral collective redress from the jurisdiction of the courts, and placed injunctive collective redress under the jurisdiction of the Ministry in charge of consumer protection. There are no rules on consumer compensatory collective redress in Serbia at this moment. The author examines the most recent legislative change, the reasons for and the consequences of this alteration, and the compliance of the new statutory rules with the Commission Recommendation on common principles for injunctive and compensatory collective redress mechanisms (2013/396/EU).