Arhuska konvencija

Abstract

Arhuska konvencija (Konvencija o dostupnosti informacija, učešću javnosti u donošenju odluka i pravu na pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine, Arhus 1998) jeste međunarodni akt u oblasti zaštite životne sredine, koji je tadašnji generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Anan opisao kao „najambiciozniji poduhvat u smislu demokratizacije u oblasti životne sredine, pokrenut pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija“. Konvencija nije samo sporazum o zaštiti životne sredine, to je i Konvencija o vladinoj odgovornosti i transparentnosti u donošenju odluka. Arhuska konvencija (Konvencija o dostupnosti informacija, učešću javnosti u donošenju odluka i pravu na pravnu zaštitu u pitanjima koja se tiču životne sredine – Arhuska konvencija) usvojena je 25. juna 1998. godine, na Četvrtoj ministarskoj konferenciji „Životna sredina za Evropu“, održanoj u danskom gradu Arhusu, pod pokroviteljstvom Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu (UN/ECE).

The Aarhus Convention is a new kind of environmental agreement. The Convention: links environmental rights and human rights, acknowledges that we owe an obligation to future generations, establishes that sustainable development can be achieved only through the involvement of all stakeholders, links government accountability and environmental protection, focuses on interactions between the public and public authorities in a democratic context. The subject of the Convention goes to the heart of the relationship between people and governments. The Convention is not only an environmental agreement, it is also a Convention about government accountability, transparency and responsiveness. It grants the public rights and imposes on Parties and public authorities obligations regarding access to information and public participation and access to justice. Moreover, the Aarhus Convention is also forging a new process for public participation in the negotiation and implementation of international agreements.