Stečajni isplatni redovi

Abstract

Za razliku od prethodnih stečajnih propisa koji su važili na teritoriji naše zemlje, Zakon o stečaju poznaje i uređuje stečajne isplatne redove. Na ovom mestu će biti sumarno prikazane najznačajnije zamerke i sugestije koje se mogu uputiti našoj de lege lata stečajnoj regulativi. 1) Neophodno je proširiti krug prioritetnih potraživanja zaposlenih, jer naš Zakon o stečaju u prioritetna potraživanja svrstava samo neto zarade radnika u iznosu minimalnih zarada za poslednjih godinu dana. Pored zarada, sledeća potraživanja radnika moraju biti prioritetna: naknade za godišnji odmor naknade za period plaćenog odsustva, otpremnine zbog otpuštanja zaposlenih iz ekonomskih razloga, penzije i druga davanja po osnovu dopunskog osiguranja naknada štete zbog povrede na radu i naknada štete zbog profesionalne bolesti. 2) Zakon o stečaju, u skladu sa osnovnom idejom da preduzetnika posmatra isključivo kao trgovca, a ne i kao fizičko lice, u potpunosti zanemaruje sve porodično-pravne odnose u koje je on stupio, a shodno tome i potraživanja po osnovu izdržavanja prema stečajnom dužniku ne svrstava među prioritetna. 3) Zakon o stečaju ne poznaje sporedna stečajna potraživanja kojima je mesto u poslednjem stečajnom isplatnom redu. Subordinacijom nekih potraživanja prema stečajnom dužniku mogu se ostvariti raznovrsne funkcije u stečaju, od obezbeđivanja procesne discipline do zabrane zloupotrebe prava. 4) U Zakon o stečaju je neophodno uneti univerzalno prihvaćeno pravilo o načinu raspodele stečajne mase koja preostane u slučaju potpune isplate svih poverilaca u stečaju.

One of the main functions of bankruptcy procedure is to distribute the debtors assets to his creditors. This distributional process inevitably entails an ordering function, except in the rare case in which all creditors are paid in full. The first creditors to be paid are secured creditors. The remaining assets in the estate are distributed to all of the general unsecured creditors and for them the controlling bankruptcy principle is equality of distribution. The bankruptcy laws contains many exceptions to the premise of equality. The claims of bankruptcy creditors are categorized in payment orders. The creditors of a lower payment may only be settled after creditors of the previous payment order have been completely paid. The bankruptcy creditors of the same payment order are settled in proportion to the size of their claims. In comparative law claims are settled in following payment orders: 1. the expenses of bankruptcy; 2. preferential (priority) claims; 3. general payment order (ordinary claims) and 4. claims of lower payment orders. Payment orders in bankruptcy have recently been introduced in Serbia as part of Insolvency Proceedings Act. Although regulation of this legal problem is much better resolved in comparison with the previous Act its provisions are somewhat ambiguous. The author in this article implemented a critical approach, in order to give some suggestions to our law-makers.