Iniuria alteri facta pretklasičnog Rimskog prava

Abstract

Članak je pokušaj da se ponudi novo čitanje jedne kratke rečenice Zakona dvanaest tablica i da se reši zagonetka nastanka privatnopravne zaštite časti u pretklasičnom rimskom pravu. Oslanjajući se na različite stavove iznete u literaturi, daju se novi odgovori na dva pitanja. Prvo, šta je Zakon dvanaest tablica podrazumevao pod injurijom alteri facta. Drugo, kako se taj delikt proširio do onog pojma injurije o kome su pisali pravnici klasičnog perioda. Autor pokušava da ospori opšteprihvaćen stav da je injurija alteri facta prvobitno bila laka telesna povreda u koju je kasnije uključena i uvreda, dokazujući da je pravna evolucija išla u obrnutom smeru.

This is an attempt to offer a new reading of a short sentence of the Twelve Tables, and to solve the puzzle of the legal protection of honor in preclassical Roman law. Relying on various opinions expressed in the literature, here are given a new answers to the two questions. Firstly, what the Twelve Tables included under the iniuria alteri facta. Secondly, how did the delict spread to the notion of iniuria of whom the classical lawyers wrote. Author tries to challenge the generally accepted view that iniuria alteri facta originally was light bodily injury which later included insults, proving that the legal evolution went in reverse.