Nepostojeći ugovor

Abstract

S nepostojećim ugovorima ulazi se u sferu najsuptilnijih pitanja pravne teorije. Jedan od razloga je možda i taj što je ova kategorija ugovora preuzeta od francuskih pravnika, koji su i sami pisali da se radi o čisto teorijskom pitanju, kao i da theorie de l'inexistence nije izričito prihvaćena u francuskom pravu. Termin nepostojeći ugovori, najblaže rečeno, pravno je neprecizan, jer ili je nešto ugovor ili nije, ali svakako ne može biti ugovor koji ne postoji. Možda bi preciznije bilo govoriti o situaciji 'nepostojanja ugovora' ili o 'ugovoru u nastajanju' odnosno o 'pokušaju nastajanja ugovora'. Nepostojeći ugovori predstavljaju jednu faktičku situaciju u pravu. O njima se raspravlja na planu zaključenja ugovora, a ne u okviru punovažnosti ugovora, jer nepostojeći ugovor nije pravno nevaljani ugovor. Razlozi za njihovim izdvajanjem iz grupe pravno nevaljanih ugovora su praktične, a ne samo teorijske prirode. S druge strane, nepostojeće ugovore neophodno je posmatrati odvojeno i od situacije kada ne dolazi do zaključenja ugovora, a što je među samim strankama nesporno. U oba slučaja nalazimo se na planu posledica.

Non-existing contracts are discussed in the field of contract conclusion. The reason for this is simple - they are not contracts, because they lack at least one of the elements necessary for the contract to be concluded: meeting of minds, capacity to contract, subject, cause or possibly the form. They can be said to represent a de facto situation in law. The reasons for their being excluded from the group of legally invalid contracts are of practical, rather than theoretical nature. On the other hand, the non-existing contracts also need to be viewed separately from the situation when there is no contract, and when there is no doubt that the parties have not reached an agreement. In both cases the reasons can be found on the domain of consequences.