Nadležnost izvršitelja - pravni stav Vrhovnog kasacionog suda

Abstract

Zakon o izvršenju i obezbeđenju (dalje: ZIO) je u cilju rasterećenja sudova u postupku izvršenja uveo novu pravničku profesiju - privatne izvršitelje. Kako bi se među pravnicima povećalo interesovanje za ovu profesiju, zakonodavac je predvideo jedan domen u kojem će izvršitelji imati isključivu nadležnost. Radi se o posebnom izvršnom postupku za naplatu potraživanja za izvršene komunalne i slične usluge. Do donošenja ZIO naplata ovih potraživanja se odvijala po odredbama opšteg izvršnog postupka na osnovu verodostojne isprave. To je dosta usporavalo rad sudova i sprečavalo ih da se bave drugim izvršnim predmetima. Istovremeno, to je bio još jedan od razloga za propisivanje isključive nadležnosti izvršitelja za naplatu ovih potraživanja. ZIO se nije pozabavio sudbinom starih predmeta koji se već nalaze u sudovima, a gde je izvršenje započeto ili je odmaklo, a nije okončano. To je dalo povoda intervenciji Vrhovnog kasacionog suda (dalje: VKS) koji je zauzeo pravni stav o ovom pitanju. U ovom radu se bavimo kritikom tog pravnog stava.

Law on Enforcement and Security has introduced special enforcement proceedings for collection of claims for utilities and similar services. This proceedings is in exclusive jurisdiction of enforcement agents. The main goal was to reduce the backlog of enforcement courts. However Law on Enforcement and Security has failed to deal with old cases that have not been terminated by enforcement courts. It was not clear whether these cases should be dealt by enforcement courts or by enforcement agents. In that situation it was necessary that Supreme Court of Cassation to solve this controversial legal issue. The purpose of this paper was to criticize the decision of the Supreme Court of Cassation.