Naknada štete na osnovu osiguranja od odgovornosti vlasnika motornih vozila

Abstract

Tokom rada bavićemo se analiziranjem svih instituta sa kojima se autorka susrela tokom svog rada u osiguranju, a koji se tiču naknade štete na osnovu osiguranja vlasnika motornih vozila od odgovornosti. Koristićemo se primjerima iz sudske prakse, da pomognemo u analizi pojmova koji se odnose na naknadu štete vlasnika motornih vozila, u nadi da ćemo na neki način uticati da se koriguju pogrešni stavovi koji prevladavaju u sudskoj praksi. Najviše ćemo se bazirati na onim primjerima za slučajeve koje zakonodavac nije „do kraja“ regulisao, pa je ostavljen prostor za primjenu slobodnog sudijskog uvjerenja, a što je glavni uzrok neusklađenosti sudske prakse. U navedenom smislu napravićemo paralelu između tri zakona, i to: Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju na teritoriji Republike Srpske, Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju Republike Srbije i Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti Federacije Bosne i Hercegovine, te ćemo na taj način pokušati pojasniti sličnosti između tih zakona u regulisanju određenih instituta iz ove oblasti, kao i različitu primjenu sudske prakse na pojedinim primjerima. Budući da se na teritoriji Brčko Distrikta primjenjuju ZOOS RS i ZOMV FBIH u zavisnosti od mjesta nastanka štete i mjesta zaključenja ugovora o osiguranju, odnosno da Brčko Distrikt nema poseban zakon vezan za naknadu štete od autoodgovornosti, to ćemo u pojedinim slučajevima zbog njihove karakterističnosti navesti koji od ova dva zakona se primjenjuje na toj „posebnoj“ teritoriji. Bavićemo se procedurama obrade i prijave šteta, te utvrđivanjem visine materijalne i nematerijalne štete na osnovu osiguranja vlasnika motornih vozila od odgovornosti. Osvrnućemo se i na određene pojmove do kojih dolazimo na osnovu medicinskih, mašinskih i saobraćajnih vještačenja, a koji su korisni za sudsku praksu u ovoj oblasti.