Repozitorijum Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • Srpski (latinica) 
    • Engleski
    • Srpski (ćirilica)
    • Srpski (latinica)
  • Prijava
Pregled zapisa 
  •   RALF
  • Pravni fakultet / Faculty of Law University of Belgrade
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
  • Pregled zapisa
  •   RALF
  • Pravni fakultet / Faculty of Law University of Belgrade
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
  • Pregled zapisa
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Vizantijski car kao zaštitnik sabornosti - primer Endimusa sabora u Vizantiji

The Byzantine emperor as the protector of the conciliarity

Nema prikaza
Autori
Đukić, Dalibor
Članak u časopisu (Objavljena verzija)
Metapodaci
Prikaz svih podataka o dokumentu
Apstrakt
Sabornost predstavlja jedno od važnijih svojstava Crkve. Saborni način rešavanja bitnih crkvenih pitanja vremenom je doveo do formiranja više vrsta crkvenih sabora. Nesumnjivo najznačajnija forma crkvene sabornosti u istočnoj Crkvi su tzv. domaći ili endimusa sabori, čiji članovi su bili arhijereji koji su se zatekli u Konstantinopolju u trenutku kada se pojavila potreba za njegovim održavanjem. U radu je analiziran položaj koji je na ovim saborima imao vizantijski car, koja su bila njegova prava i u kojoj meri je imao uticaj na donošenje odluka. Autor zastupa stav da vladar nije imao supremaciju nad ovom vrstom sabora, već da su sva njegova prava delegirana od strane Crkve, koja je propisivala granice njegove jurisdikcije.
Conciliarity or synodality is one of the most important characteristics of the Orthodox Church. The conciliar way of resolving important church issues over the time led to the formation of several types of church councils. Undoubtedly, the most important form of ecclesiastical conciliarity in the Eastern Church were the so-called Endemousa synods, whose members were the bishops who found themselves in Constantinople at the time when the need arose for its maintenance. The paper analyzes the position that the Byzantine emperor had at these assemblies, what were his rights and to what extent he had an influence on decision-making. The author argues that the emperor did not have supremacy over this type of council, but that all his rights were delegated by the Church, which prescribed the limits of his jurisdiction.
Ključne reči:
vizantijski car / Vizantija / sabornost / pomesni sabori / Endimusa sabori / Crkva
Izvor:
Crkvene studije, 2021, 18, 225-237
Izdavač:
  • Centar za crkvene studije, Niš

ISSN: 1820-2446

[ Google Scholar ]
URI
https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1277
Kolekcije
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
Institucija/grupa
Pravni fakultet / Faculty of Law University of Belgrade
TY  - JOUR
AU  - Đukić, Dalibor
PY  - 2021
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1277
AB  - Sabornost predstavlja jedno od važnijih svojstava Crkve. Saborni način rešavanja bitnih crkvenih pitanja vremenom je doveo do formiranja više vrsta crkvenih sabora. Nesumnjivo najznačajnija forma crkvene sabornosti u istočnoj Crkvi su tzv. domaći ili endimusa sabori, čiji članovi su bili arhijereji koji su se zatekli u Konstantinopolju u trenutku kada se pojavila potreba za njegovim održavanjem. U radu je analiziran položaj koji je na ovim saborima imao vizantijski car, koja su bila njegova prava i u kojoj meri je imao uticaj na donošenje odluka. Autor zastupa stav da vladar nije imao supremaciju nad ovom vrstom sabora, već da su sva njegova prava delegirana od strane Crkve, koja je propisivala granice njegove jurisdikcije.
AB  - Conciliarity or synodality is one of the most important characteristics of the Orthodox Church. The conciliar way of resolving important church issues over the time led to the formation of several types of church councils. Undoubtedly, the most important form of ecclesiastical conciliarity in the Eastern Church were the so-called Endemousa synods, whose members were the bishops who found themselves in Constantinople at the time when the need arose for its maintenance. The paper analyzes the position that the Byzantine emperor had at these assemblies, what were his rights and to what extent he had an influence on decision-making. The author argues that the emperor did not have supremacy over this type of council, but that all his rights were delegated by the Church, which prescribed the limits of his jurisdiction.
PB  - Centar za crkvene studije, Niš
T2  - Crkvene studije
T1  - Vizantijski car kao zaštitnik sabornosti - primer Endimusa sabora u Vizantiji
T1  - The Byzantine emperor as the protector of the conciliarity
EP  - 237
IS  - 18
SP  - 225
UR  - conv_2706
ER  - 
@article{
author = "Đukić, Dalibor",
year = "2021",
abstract = "Sabornost predstavlja jedno od važnijih svojstava Crkve. Saborni način rešavanja bitnih crkvenih pitanja vremenom je doveo do formiranja više vrsta crkvenih sabora. Nesumnjivo najznačajnija forma crkvene sabornosti u istočnoj Crkvi su tzv. domaći ili endimusa sabori, čiji članovi su bili arhijereji koji su se zatekli u Konstantinopolju u trenutku kada se pojavila potreba za njegovim održavanjem. U radu je analiziran položaj koji je na ovim saborima imao vizantijski car, koja su bila njegova prava i u kojoj meri je imao uticaj na donošenje odluka. Autor zastupa stav da vladar nije imao supremaciju nad ovom vrstom sabora, već da su sva njegova prava delegirana od strane Crkve, koja je propisivala granice njegove jurisdikcije., Conciliarity or synodality is one of the most important characteristics of the Orthodox Church. The conciliar way of resolving important church issues over the time led to the formation of several types of church councils. Undoubtedly, the most important form of ecclesiastical conciliarity in the Eastern Church were the so-called Endemousa synods, whose members were the bishops who found themselves in Constantinople at the time when the need arose for its maintenance. The paper analyzes the position that the Byzantine emperor had at these assemblies, what were his rights and to what extent he had an influence on decision-making. The author argues that the emperor did not have supremacy over this type of council, but that all his rights were delegated by the Church, which prescribed the limits of his jurisdiction.",
publisher = "Centar za crkvene studije, Niš",
journal = "Crkvene studije",
title = "Vizantijski car kao zaštitnik sabornosti - primer Endimusa sabora u Vizantiji, The Byzantine emperor as the protector of the conciliarity",
pages = "237-225",
number = "18",
url = "conv_2706"
}
Đukić, D.. (2021). Vizantijski car kao zaštitnik sabornosti - primer Endimusa sabora u Vizantiji. in Crkvene studije
Centar za crkvene studije, Niš.(18), 225-237.
conv_2706
Đukić D. Vizantijski car kao zaštitnik sabornosti - primer Endimusa sabora u Vizantiji. in Crkvene studije. 2021;(18):225-237.
conv_2706 .
Đukić, Dalibor, "Vizantijski car kao zaštitnik sabornosti - primer Endimusa sabora u Vizantiji" in Crkvene studije, no. 18 (2021):225-237,
conv_2706 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
O repozitorijumu RALF | Pošaljite zapažanja

EU_logoOpenAIRERCUB
 

 

Kompletan repozitorijumGrupeAutoriNasloviTemeOva institucijaAutoriNasloviTeme

Statistika

Pregled statistika

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
O repozitorijumu RALF | Pošaljite zapažanja

EU_logoOpenAIRERCUB