Репозиторијум Правног факултета Универзитета у Београду
Универзитет у Београду - Правни факултет
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • Српски (ћирилица) 
    • Енглески
    • Српски (ћирилица)
    • Српски (латиница)
  • Пријава
Преглед записа 
  •   RALF
  • Pravni fakultet / Faculty of Law University of Belgrade
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
  • Преглед записа
  •   RALF
  • Pravni fakultet / Faculty of Law University of Belgrade
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
  • Преглед записа
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Uloga normi u procesu hominizacije

The role of norm in the process of hominization

Нема приказа
Аутори
Bovan, Saša
Чланак у часопису (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документу
Апстракт
U radu se govori o značaju normi za čoveka, ali ne samo sa stanoviŠta njihovog doprinosa održavanju i funkcionisanju društva, već i sa stanovišta uloge koju su norme imale u procesu evolucije čoveka. Hipoteza od koje se tada polazi sastoji se u tvrdnji da su u dalekoj prošlosti ljudskog roda norme bile uslov opstanka čoveka kao vrste i uslov nastanka čoveka kao bića posebne vrste. Drugim rečima i preciznije rečeno, normativnost je onaj evolutivni mehanizam pomoću kojeg se ostvaruje transformacija čoveka iz biološkog u socijalno biće. Izložena hipoteza nas usmerava na teoriju evolucije i osnovne mehanizme promene živih bića. U radu se dalje govori o selekciji i mutacijama kao osnovnim mehanizmima evolucije živih bića, i o tome zašto ovi oblici promene nisu mogli da ispolje svoje dejstvo kod čovekovih predaka. Ključni mehanizam evolucije čoveka su tzv. 'otvoreni programi ponašanja'. Bazični deo rada govori o tome šta čini suštinu otvorenih programa ponašanja, koje su posledice primene ot...vorenih programa ponašanja kod hominida, i kako se kroz te posledice (intenzivna saradnja između članova ljudskog čopora, standardizacija i regulacija) objektivno stvara normativnost koja je klica društvenosti i mehanizam prevođenja bioloških ponašanja u socijalna ponašanja. Dalje se govori i o velikoj ulozi normi u procesu razvoja mišljenja (mozga) i jezika, uz konsultovanje literature iz biološke evolucije, paleontologije, fiziologije, genetičke psihologije i neurolingvistike. U zaključku rada se izlaže značaj ove perspektive za razumevanje generičke suštine čoveka (normativnost kao najvažnija osobina čoveka), za povezivanje raznih prirodnih i društvenih nauka o čoveku (prilog izgradnji sociobiologije) i za teoriju prava (u fundamentalnom i praktičkom smislu). Na samom kraju se govori o tome da li i u kojoj meri u pravnoj literaturi ima pokušaja da se objašnjenje porekla uloge, značaja, funkcija i strukture prava i normi uopšte izvede polazeći od izvesnih bioloških karakteristika čoveka.

This work is basically aimed at analyzing the origins of normativity and the role of norm in the process of hominization (evolution of man). The hypothesis, which is the basis of this research, includes the assertion that normalivity is the most significant feature of man's generic essence, a feature that enabled the survival of man as a species, the emergence of man as a being of different kind, as well as the emergence and functioning of the human society. Lastly, it is an attempt to prove that the transformation of man from a biological into a psychic and social being happens as a transfer from biological into normative, and an attempt to identify biological (organic) roots of social norms, as well as to establish a natural and understandable relationship between the biological and the cultural evolution of man. Open programmes of behavior are a key notion or a phenomenon which enables this hypothesis to be checked, because they played the role of evolutionary mechanism in the proce...ss of the evolution of the human species, due to which the evolution of man in its modern sense happened after all. Favoring open programmes of behavior of man is a result of strong evolutionary pressures, both from outside and inside (climate, anatomic and psychological non-specialization, i.e. man's handicaps), due to which there has been no biological time for the species to change in a standard way, i.e. through selection and mutation. For the homo species, normativity thus became a matrix of life: this was a way which enabled the survival of man as a species and the emergence of man as a being of different kind. Norms have played a key role in the process of hominization and they represent the most important feature of man's generic essence.

Кључне речи:
teorija prava / teorija evolucije / otvoreni programi ponašanja / norme / hominizacija / theory of law / theory of evolution / open programmes of behavior / norms / hominization
Извор:
Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 2001, 49, 1-4, 350-369
Издавач:
  • Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd

ISSN: 0003-2565

[ Google Scholar ]
URI
https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/157
Колекције
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
  • Radovi - Institut za pravne i društvene nauke / Institute for Legal and Social Sciences
Институција/група
Pravni fakultet / Faculty of Law University of Belgrade
TY  - JOUR
AU  - Bovan, Saša
PY  - 2001
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/157
AB  - U radu se govori o značaju normi za čoveka, ali ne samo sa stanoviŠta njihovog doprinosa održavanju i funkcionisanju društva, već i sa stanovišta uloge koju su norme imale u procesu evolucije čoveka. Hipoteza od koje se tada polazi sastoji se u tvrdnji da su u dalekoj prošlosti ljudskog roda norme bile uslov opstanka čoveka kao vrste i uslov nastanka čoveka kao bića posebne vrste. Drugim rečima i preciznije rečeno, normativnost je onaj evolutivni mehanizam pomoću kojeg se ostvaruje transformacija čoveka iz biološkog u socijalno biće. Izložena hipoteza nas usmerava na teoriju evolucije i osnovne mehanizme promene živih bića. U radu se dalje govori o selekciji i mutacijama kao osnovnim mehanizmima evolucije živih bića, i o tome zašto ovi oblici promene nisu mogli da ispolje svoje dejstvo kod čovekovih predaka. Ključni mehanizam evolucije čoveka su tzv. 'otvoreni programi ponašanja'. Bazični deo rada govori o tome šta čini suštinu otvorenih programa ponašanja, koje su posledice primene otvorenih programa ponašanja kod hominida, i kako se kroz te posledice (intenzivna saradnja između članova ljudskog čopora, standardizacija i regulacija) objektivno stvara normativnost koja je klica društvenosti i mehanizam prevođenja bioloških ponašanja u socijalna ponašanja. Dalje se govori i o velikoj ulozi normi u procesu razvoja mišljenja (mozga) i jezika, uz konsultovanje literature iz biološke evolucije, paleontologije, fiziologije, genetičke psihologije i neurolingvistike. U zaključku rada se izlaže značaj ove perspektive za razumevanje generičke suštine čoveka (normativnost kao najvažnija osobina čoveka), za povezivanje raznih prirodnih i društvenih nauka o čoveku (prilog izgradnji sociobiologije) i za teoriju prava (u fundamentalnom i praktičkom smislu). Na samom kraju se govori o tome da li i u kojoj meri u pravnoj literaturi ima pokušaja da se objašnjenje porekla uloge, značaja, funkcija i strukture prava i normi uopšte izvede polazeći od izvesnih bioloških karakteristika čoveka.
AB  - This work is basically aimed at analyzing the origins of normativity and the role of norm in the process of hominization (evolution of man). The hypothesis, which is the basis of this research, includes the assertion that normalivity is the most significant feature of man's generic essence, a feature that enabled the survival of man as a species, the emergence of man as a being of different kind, as well as the emergence and functioning of the human society. Lastly, it is an attempt to prove that the transformation of man from a biological into a psychic and social being happens as a transfer from biological into normative, and an attempt to identify biological (organic) roots of social norms, as well as to establish a natural and understandable relationship between the biological and the cultural evolution of man. Open programmes of behavior are a key notion or a phenomenon which enables this hypothesis to be checked, because they played the role of evolutionary mechanism in the process of the evolution of the human species, due to which the evolution of man in its modern sense happened after all. Favoring open programmes of behavior of man is a result of strong evolutionary pressures, both from outside and inside (climate, anatomic and psychological non-specialization, i.e. man's handicaps), due to which there has been no biological time for the species to change in a standard way, i.e. through selection and mutation. For the homo species, normativity thus became a matrix of life: this was a way which enabled the survival of man as a species and the emergence of man as a being of different kind. Norms have played a key role in the process of hominization and they represent the most important feature of man's generic essence.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd
T2  - Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
T1  - Uloga normi u procesu hominizacije
T1  - The role of norm in the process of hominization
EP  - 369
IS  - 1-4
SP  - 350
VL  - 49
UR  - conv_12
ER  - 
@article{
author = "Bovan, Saša",
year = "2001",
abstract = "U radu se govori o značaju normi za čoveka, ali ne samo sa stanoviŠta njihovog doprinosa održavanju i funkcionisanju društva, već i sa stanovišta uloge koju su norme imale u procesu evolucije čoveka. Hipoteza od koje se tada polazi sastoji se u tvrdnji da su u dalekoj prošlosti ljudskog roda norme bile uslov opstanka čoveka kao vrste i uslov nastanka čoveka kao bića posebne vrste. Drugim rečima i preciznije rečeno, normativnost je onaj evolutivni mehanizam pomoću kojeg se ostvaruje transformacija čoveka iz biološkog u socijalno biće. Izložena hipoteza nas usmerava na teoriju evolucije i osnovne mehanizme promene živih bića. U radu se dalje govori o selekciji i mutacijama kao osnovnim mehanizmima evolucije živih bića, i o tome zašto ovi oblici promene nisu mogli da ispolje svoje dejstvo kod čovekovih predaka. Ključni mehanizam evolucije čoveka su tzv. 'otvoreni programi ponašanja'. Bazični deo rada govori o tome šta čini suštinu otvorenih programa ponašanja, koje su posledice primene otvorenih programa ponašanja kod hominida, i kako se kroz te posledice (intenzivna saradnja između članova ljudskog čopora, standardizacija i regulacija) objektivno stvara normativnost koja je klica društvenosti i mehanizam prevođenja bioloških ponašanja u socijalna ponašanja. Dalje se govori i o velikoj ulozi normi u procesu razvoja mišljenja (mozga) i jezika, uz konsultovanje literature iz biološke evolucije, paleontologije, fiziologije, genetičke psihologije i neurolingvistike. U zaključku rada se izlaže značaj ove perspektive za razumevanje generičke suštine čoveka (normativnost kao najvažnija osobina čoveka), za povezivanje raznih prirodnih i društvenih nauka o čoveku (prilog izgradnji sociobiologije) i za teoriju prava (u fundamentalnom i praktičkom smislu). Na samom kraju se govori o tome da li i u kojoj meri u pravnoj literaturi ima pokušaja da se objašnjenje porekla uloge, značaja, funkcija i strukture prava i normi uopšte izvede polazeći od izvesnih bioloških karakteristika čoveka., This work is basically aimed at analyzing the origins of normativity and the role of norm in the process of hominization (evolution of man). The hypothesis, which is the basis of this research, includes the assertion that normalivity is the most significant feature of man's generic essence, a feature that enabled the survival of man as a species, the emergence of man as a being of different kind, as well as the emergence and functioning of the human society. Lastly, it is an attempt to prove that the transformation of man from a biological into a psychic and social being happens as a transfer from biological into normative, and an attempt to identify biological (organic) roots of social norms, as well as to establish a natural and understandable relationship between the biological and the cultural evolution of man. Open programmes of behavior are a key notion or a phenomenon which enables this hypothesis to be checked, because they played the role of evolutionary mechanism in the process of the evolution of the human species, due to which the evolution of man in its modern sense happened after all. Favoring open programmes of behavior of man is a result of strong evolutionary pressures, both from outside and inside (climate, anatomic and psychological non-specialization, i.e. man's handicaps), due to which there has been no biological time for the species to change in a standard way, i.e. through selection and mutation. For the homo species, normativity thus became a matrix of life: this was a way which enabled the survival of man as a species and the emergence of man as a being of different kind. Norms have played a key role in the process of hominization and they represent the most important feature of man's generic essence.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd",
journal = "Anali Pravnog fakulteta u Beogradu",
title = "Uloga normi u procesu hominizacije, The role of norm in the process of hominization",
pages = "369-350",
number = "1-4",
volume = "49",
url = "conv_12"
}
Bovan, S.. (2001). Uloga normi u procesu hominizacije. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd., 49(1-4), 350-369.
conv_12
Bovan S. Uloga normi u procesu hominizacije. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. 2001;49(1-4):350-369.
conv_12 .
Bovan, Saša, "Uloga normi u procesu hominizacije" in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 49, no. 1-4 (2001):350-369,
conv_12 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
О репозиторијуму RALF | Пошаљите запажања

EU_logoOpenAIRERCUB
 

 

Комплетан репозиторијумГрупеАуториНасловиТемеОва институцијаАуториНасловиТеме

Статистика

Преглед статистика

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
О репозиторијуму RALF | Пошаљите запажања

EU_logoOpenAIRERCUB