Akademske slobode i ljudsko dostojanstvo - neobičan slučaj fobičnosti Džona Finisa

Abstract

U ovom članku se - iz perspektive slučaja Džona Finisa iz januara 2019 - traga za odgovorima na pitanja gde su granice akademske slobode i slobode govora. Stoga se najpre unajkraće izlaže slučaj Finis, a potom se razmatra da li je Finis prekoračio granice akademske slobode i slobode govora svojim ekstremno diskriminatorskim stavovima protiv mnogih grupa ljudi koji su u nepovoljnom položaju, sadržanim u njegovim spisima od 1992. do 2011, kako to stoji u Peticiji da Džon Finis prestane da predaje na Univerzitetu Oksford zbog svog diskriminisanja. Dakle, još jedno od središnjih pitanja jeste da li su Finisovi stavovi diskriminatorski i fobični, ili nisu. Osnovne teze koje se zastupaju u ovom članku jesu: Finis nije prekoračio granice akademske slobode i slobode govora, ali jeste zloupotrebio te slobode. Neki od njegovih stavova, kao apstraktno izražena mišljenja, jesu fobični, ali nema dokaza da se Finis konkretno diskriminatorski ponašao prema bilo kome.

This paper focuses - through the lens of the Finnis case - on the search for answers to the questions: Where do the boundaries of academic freedom and free speech lie? Did Finnis overstep them with his extremely discriminatory views against many groups of disadvantaged people presented in his papers between 1992 and 2011, as it is said in the Petition to stop John Finnis teaching at Oxford University because of his discrimination? Are Finnis views phobic? The main theses presented in the paper are: The boundaries of academic freedom and freedom of speech have not been overstepped, but these freedoms were abused. Some of these views, as abstractly expressed opinions, are phobic, but there is no tangible proof of any discriminatory behaviour by Finnis towards anybody.