Legal Adjudication, Material Corecctness, and Moral Objectivity

Abstract

The paper explores Wróblewski’s classical distinction between internal and external justification, highlighting two interpretations. According to the first, a decision is internally justified if it follows from the chosen premises and externally justified if those premises are also justified. From this perspective, some theorists have claimed that internal justification suffices for easy cases, while hard cases require external justification. However, it will be shown that this is a mistake arising from an ambiguity in the term “justification”, and clarifying this ambiguity reveals that both easy and hard cases require the same kind of justification. In the second interpretation, a decision is internally justified if it is derived from existing law and externally justified if its content is morally acceptable. This leads to an examination of the relationship between legal and moral justification. In this regard, Carlos Nino’s claim that legal reasoning is a form of moral reasoning will be critically assessed by showing that it ultimately conflates the nature of norms with the nature of the reasons for their acceptance. Finally, it will be argued that moral objectivism is irrelevant for strong justification of judicial decisions (which requires valid reasoning with correct premises). Metaethical scepticism does not undermine substantive moral judgments or weaken moral debate, just as metaethical objectivism does not strengthen them.

Rad istražuje vroblevskijevsku klasičnu razliku između unutrašnjeg i spoljašnjeg opravdanja, naglašavajući dva tumačenja. Prema prvom, odluka je interno opravdana ako proizilazi iz izabranih premisa i eksterno opravdana ako su i te premise opravdane. Iz ove perspektive, neki teoretičari tvrde da je unutrašnje opravdanje dovoljno za lake slučajeve, dok teški slučajevi zahtevaju spoljno opravdanje. Međutim, pokazaće se da je reč o grešci koja proizilazi iz dvosmislenosti termina „opravdanje“, a razjašnjavanje ove dvosmislenosti otkriva da i laki i teški slučajevi zahtevaju istu vrstu opravdanja. Prema drugom tumačenju, odluka je iznutra opravdana ako je izvedena iz postojećeg zakona i eksterno opravdana ako je njen sadržaj moralno prihvatljiv. Ovo dovodi do ispitivanja odnosa između pravnog i moralnog opravdanja. S tim u vezi, tvrdnja Karlosa Nina da je pravno rasuđivanje oblik moralnog rasuđivanja biće kritički ocenjena tako što će se pokazati da ono na kraju spaja prirodu normi sa prirodom razloga za njihovo prihvatanje. Konačno, biće argumentovano da je moralni objektivizam irelevantan za snažno opravdanje sudskih odluka (što zahteva valjano rasuđivanje sa ispravnim premisama). Metaetički skepticizam ne podriva suštinske moralne sudove niti slabi moralnu debatu, kao što ih metaetički objektivizam ne jača.