Trgovinski sporazum protiv krivotvorenja robe (ACTA) - sadržina, ciljevi, značaj

Abstract

ACTA je plurilateralni sporazum čiji je cilj da stvori čvršći pravni okvir za prinudno sprovođenje prava intelektualne svojine, i intenzivniju međunarodnu saradnju u toj oblasti. Iako zaključen između relativno malog broja razvijenih zemalja, on će (ako i kad stupi na snagu) putem bilateralnih i regionalnih trgovinskih sporazuma koje njegove članice budu zaključivale sa trećim zemljama, indirektno početi da deluje i tamo gde se sad ni ne pomišlja na njega. ACTA je predmet masovnog osporavanja u svetu zbog bojazni da će ugroziti integritet interneta i privatnost njegovih korisnika. Te bojazni, međutim, nemaju jako uporište u samom tekstu sporazuma, već su ostatak javne reakcije na radikalne radne verzije ovog dokumenta tokom tajnih pregovora. Osnovno obeležje ACTA jeste što je to dokument kojim se nastavlja proces jačanja zaštite intelektualne svojine u svetu. On je logični izraz nastojanja velikih korporacija koje su glavni nosioci prava intelektualne svojine, da ekonomsku i društvenu moć svojih vlasnika prenesu iz industrijskog u informaciono društvo. Istovremeno, ACTA razotkriva nemoć nacionalnih vlada i međunarodnih vladinih organizacija da sa pozicija društvenog interesa pristupe kreiranju vizije prava intelektualne svojine za 21. vek.

ACTA is a plurilateral agreement that aims to create a stronger legal framework for the enforcement of intellectual property rights, and efficient international cooperation in this field. Although signed between a relatively small number of developed countries, it will (if and when it comes into force) indirectly take effect even in non-signatories through bilateral and regional trade agreements binding its members and unsuspecting third countries. Globally, ACTA is the object of massive opposition for fear that it will jeopardize the integrity of the Internet and the privacy of its users. These concerns, however, do not have a strong foothold in the text of the agreement, but are more likely to represent the residue of the public reaction to the radical versions of ACTA working documents during the secret negotiations. More importantly, ACTA demonstrates the continuation of the ever-stronger intellectual property protection policy in the world. It is a part of the efforts of large corporations that hold major portfolios of intellectual property rights to transfer the economic and social power of their owners from industrial to information society. At the same time, ACTA is unmasking the impotence of national governments and international governmental organizations to create, from the position of public interest, a vision of intellectual property rights for the 21 century.