Ozbiljna povreda međunarodne obaveze od suštinskog značaja za zaštitu i očuvanje životne okoline kao međunarodni zločin

Abstract

Jedno od najtežih pitanja prilikom kodifikacije pravila o odgovornosti države u okviru Komisije za međunarodno pravo bilo je pitanje diferenciranja protivpravnih akata na međunarodne zločine i međunarodne delikte. Čuveni član 19 Nacrta pravila o odgovornosti, usvojen u prvom čitanju, uveo je ovo razlikovanje, kao i primere obaveza čije se kršenje može kvalifikovati kao međunarodni zločin. Među primerima se, pomalo neočekivano, našlo i ozbiljno zagađenje životne okoline, tačnije ozbiljno kršenje norme od suštinskog značaja za očuvanje životne okoline. Rad analizira rešenje predviđeno članom 19 kako sa načelnog tako i sa stanovišta pravila međunarodnog ekološkog prava. Istražuje razloge kojima se Komisija rukovodila prilikom izrade člana 19, pravne posledice kvalifikacije izvesnog akta kao zločina ili delikta, ali i argumente zbog kojih je doneta odluka da se član 19 briše iz aktuelnih Pravila o odgovornosti države iz 2001. godine. S tim u vezi autor postavlja pitanje usklađenosti ovog poteza Komisije sa pojedinim normama koje i dalje čine sastavni deo Pravila, ali i pitanje perspektive kvalifikovanja ozbiljnog zagađenja životne okoline kao međunarodnog zločina nezavisno od odredbe bivšeg člana 19 Nacrta, tačnije isključivo sa pozicija aktuelnog razvoja opšteg međunarodnog prava i prava zaštite životne okoline kao njegove posebne grane.

One of the most complex issues considered within the International Law Commission during the codification of rules on state responsibility was the issue of making a distinction between international crimes and international delicts as two categories of internationally wrongful acts. The well-known Article 19 of the Draft Articles on State Responsibility adopted at first reading introduced not only this differentiation but also examples of international obligations whose breach may be qualified as an international crime. Massive environmental pollution or, specifically, a serious breach of an obligation essential for environmental protection, appeared, somewhat unexpectedly, among the examples. This article analyzes the provision contained in Article 19 not only generally, but also in terms of the rules of international environmental law. The focus of the analysis is on the reasons that guided the Commission when drafting Article 19, on the legal consequences of qualifying certain act as a crime or a delict, as well as on the arguments that prevailed when deciding not to include Article 19 in the present Rules on State Responsibility adopted by the International Law Commission at second reading in 2001. In that regard, the author examines the consistency of the Commission's decision with certain rules that still form an integral part of the Rules, but also the perspectives of qualifying massive environmental pollution as an international crime.