Zaštita kolektivnih interesa potrošača

Abstract

Predmet ovog rada je analiza sistema o kolektivnoj zaštiti potrošača sadržanih u Zakonu o zaštiti potrošača iz 2010. godine i poređenje s novokreiranim sistemom iz tek usvojenog Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. godine. Naime, za razliku od pređašnjeg u kome je za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bio predviđen parnični postupak, u novom sistemu je zaštita kolektivnih interesa potrošača poverena organima uprave. Autor analizira prednosti i mane jednog i drugog sistema ograničavajući se na: (i) pojam kolektivnog interesa, (ii) disperziju ovlašćenja za pokretanje postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u našem pravu i (iii) poređenje vrsta tužbenih zahteva koji su se mogli istaći u tim postupcima i obima zaštite u upravnom postupku.

Subject of this paper is the comparative analysis of the system of collective redress in the field of consumer protection contained in the Law on Consumer Protection from 2010 and the new Law on Consumer Protection from 2014. While the previous Law on Consumer Protection contained the provisions on collective redress in litigation proceedings, the new Law on Consumer Protection provided for collective redress in administrative proceedings. Therefore, analysis of advantages and disadvantages of both systems is provided, limited to: (i) meaning of the collective interest, (ii) dispersion of the motion for collective redress in Serbian law and (iii) analysis of requests which could have been raised in the litigation proceedings and scope of protection granted in administrative proceedings.