Analitička i hermeneutička teorija prava

Abstract

U radu se izlažu osnovni pravci razvoja u filozofiji prava u prethodnih nekoliko decenija sa stanovišta metateorijskog razlikovanja između analitičke i hermeneutičke perspektive u proučavanju prava. Autor tvrdi da se skorije filozofije prava mahom ne pozicioniraju u okvirima tradicionalne dihotomije jusnaturalizam - pravni pozitivizam, te da ta dihotomija sve manje uspjeva da objasni razlike između savremenih poimanja prava. Kao alternativa se izlaže razlika između analitičke filozofske tradicije i hermeneutičke filozofske tradicije koje se presudno uticale na oblikovanje posthartovskih strujanja u anglosaksonskoj filozofiji prava i postkelzenovskih strujanja u kontinentalnoj filozofiji prava. Konačno, ispituje se uticaj hermeneutičke filozofije i pravne teorije kod nas kako u pogledu izgradnje hermeneutičke teorije prava tako i u pogledu izgradnje teorije pravne hermeneutike.

The article examines the main strands of development in jurisprudence in the last few decades from the standpoint of the metatheoretical differentiation between analytical and hermeneutical perspective in the study of law. The author claims that recent jurisprudent accounts can rarely be positioned within the traditional dichotomy natural law theories - legal positivism, and that this dichotomy is not able to account for the differences between contemporary conceptions of law. As an alternative the difference between the analytical and hermeneutical traditions in philosophy are explained, as they have crucially influenced posthartian strands in Anglo-American philosophy and postkelsenian strands in continental philosophy of law. Finally, the influence of hermeneutical philosophy and legal theory is examined in regards of the development of a hermeneutical theory of law and the development of legal hermeneutics.