Zahtev da se ukloni opasnost od štete - procesni aspekti

Abstract

Član 111 st. 1 druge knjige Prednacrta Građanskog zakonika Republike Srbije je istovetne sadržine kao i odredba čl. 156. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima kojim je predviđen institut popularne tužbe. Uporednopravnom analizom se dolazi do zaključka da je popularna tužba relikt prošlosti koji je u modernim pravima ili ukinut ili zamenjen drugim institutima. Analizom instituta popularne tužbe se dolazi do zaključka da ovakva vrsta tužbe nije uklopljena u važeće procesno pravo. Pored toga, popularna tužba iz Zakona o obligacionim odnosima nije dala zadovoljavajuće rezultate, pa treba razmotriti zamenu ovog instituta drugim. U ovom radu autor analizira popularnu tužbu kroz poređenje sa sličnim institutima uporednog prava i poređenjem sa rešenjima u drugim oblastima materijalnog prava Republike Srbije zaključujući da je ova vrsta tužbe višak u našem pravnom sistemu.

Article 111 (1) of the second book of the Predraft to the Civil Code of the Republic of Serbia has the very same provisions as the article 156 (1) of the Law on torts and contracts which regulates actio popularis. Comparative analysis leads us to the conclusion that actio popularis is relic from the past which has been either substituted or completely repealed. Analysis of the actio popularis leads to the conclusion that this kind of law suit does not properly fit in the current procedural law system. In addition, use of actio popularis was not successful enough so far. Subject of this paper is comparative analysis of actio popularis and analysis of its place in the Serbian legal system, which lead to the conclusion that, from the procedural point of view, this kind of law suit should not remain the part of Serbian legal system.