Karanikić-Mirić, Marija

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0002-4473-1249
  • Karanikić-Mirić, Marija (19)
  • Karanikić Mirić, Marija (9)
  • Karanikić, Marija (5)
Projects

Author's Bibliography

Oslobađajuće "pristupanje" dugu - zaboravljeni institut iz Skice za zakonik o obligacijama i ugovorima

Karanikić-Mirić, Marija

(Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2022
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1343
AB  - Sve naše zakonske odredbe u materiji promene dužnika prenete su iz Skice za zakonik o obligacijama i ugovorima. Međutim, tom prilikom je izostavljeno pravilo da poverilac i treće lice mogu izričito da ugovore oslobađajući efekat ugovora o pristupanju dugu. U Skici nije rešeno pitanje može li dužnik tome da se usprotivi. Ne znamo zašto TA odredba Skice nije preuzeta u Zakon o obligacionim odnosima. Ne znamo mnogo ni o tome kako su se razvijali stavovi Mihaila Konstantinovića o promeni dužnika. O tom razvoju postoje samo dva traga: autorizovane Beleške s predavanja koja je Konstantinović držao studentima Pravnog fakulteta u Beogradu i tekst Skice. Zbog toga ovaj rad ima dva cilja. Prvo, da se razmotre promene u shvatanjima Mihaila Konstantinovića od njegovih prvih zabeleženih reči o ustanovi promene dužnika do Skice. I drugo, da se preispitaju smisao i domašaj zapostavljenog pravila o oslobađajućem pristupanju dugu.
AB  - All the provisions of the Yugoslav, and subsequently Serbian, Law on Obligations of 1978 relating to substitution of debtor, originate from the Draft Code on Obligations and Contracts of 1969. However, the rule according to which the creditor and the third party may expressly discharge the original debtor was omitted from the Law. The reasons for this exclusion have not been recorded. Also, the Draft fails to specify whether the original debtor may protest their own release, i.e., if their consent is necessary for the discharge. This article has two purposes: to explore how the ideas of Mihailo Konstantinović, the sole author of the Draft, on the subject of substitution of debtor developed over time, and to examine the omitted rule on liberatory "accession" to debt or, more precisely, the assumption of debt by agreement between the creditor and a third party.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd
T2  - Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
T1  - Oslobađajuće "pristupanje" dugu - zaboravljeni institut iz Skice za zakonik o obligacijama i ugovorima
T1  - Liberatory "accession" to debt: An overlooked institution of the Draft Code on Obligations and contracts
EP  - 419
IS  - poseban
SP  - 397
VL  - 70
DO  - 10.51204/Anali_PFBU_22MK14A
UR  - conv_564
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2022",
abstract = "Sve naše zakonske odredbe u materiji promene dužnika prenete su iz Skice za zakonik o obligacijama i ugovorima. Međutim, tom prilikom je izostavljeno pravilo da poverilac i treće lice mogu izričito da ugovore oslobađajući efekat ugovora o pristupanju dugu. U Skici nije rešeno pitanje može li dužnik tome da se usprotivi. Ne znamo zašto TA odredba Skice nije preuzeta u Zakon o obligacionim odnosima. Ne znamo mnogo ni o tome kako su se razvijali stavovi Mihaila Konstantinovića o promeni dužnika. O tom razvoju postoje samo dva traga: autorizovane Beleške s predavanja koja je Konstantinović držao studentima Pravnog fakulteta u Beogradu i tekst Skice. Zbog toga ovaj rad ima dva cilja. Prvo, da se razmotre promene u shvatanjima Mihaila Konstantinovića od njegovih prvih zabeleženih reči o ustanovi promene dužnika do Skice. I drugo, da se preispitaju smisao i domašaj zapostavljenog pravila o oslobađajućem pristupanju dugu., All the provisions of the Yugoslav, and subsequently Serbian, Law on Obligations of 1978 relating to substitution of debtor, originate from the Draft Code on Obligations and Contracts of 1969. However, the rule according to which the creditor and the third party may expressly discharge the original debtor was omitted from the Law. The reasons for this exclusion have not been recorded. Also, the Draft fails to specify whether the original debtor may protest their own release, i.e., if their consent is necessary for the discharge. This article has two purposes: to explore how the ideas of Mihailo Konstantinović, the sole author of the Draft, on the subject of substitution of debtor developed over time, and to examine the omitted rule on liberatory "accession" to debt or, more precisely, the assumption of debt by agreement between the creditor and a third party.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd",
journal = "Anali Pravnog fakulteta u Beogradu",
title = "Oslobađajuće "pristupanje" dugu - zaboravljeni institut iz Skice za zakonik o obligacijama i ugovorima, Liberatory "accession" to debt: An overlooked institution of the Draft Code on Obligations and contracts",
pages = "419-397",
number = "poseban",
volume = "70",
doi = "10.51204/Anali_PFBU_22MK14A",
url = "conv_564"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2022). Oslobađajuće "pristupanje" dugu - zaboravljeni institut iz Skice za zakonik o obligacijama i ugovorima. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd., 70(poseban), 397-419.
https://doi.org/10.51204/Anali_PFBU_22MK14A
conv_564
Karanikić-Mirić M. Oslobađajuće "pristupanje" dugu - zaboravljeni institut iz Skice za zakonik o obligacijama i ugovorima. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. 2022;70(poseban):397-419.
doi:10.51204/Anali_PFBU_22MK14A
conv_564 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Oslobađajuće "pristupanje" dugu - zaboravljeni institut iz Skice za zakonik o obligacijama i ugovorima" in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 70, no. poseban (2022):397-419,
https://doi.org/10.51204/Anali_PFBU_22MK14A .,
conv_564 .

Administrative Contracts in Serbian Law - Specificities of the New Statutory Regime

Karanikić-Mirić, Marija; Jevremović-Petrović, Tatjana

(Martinus Nijhoff Publ, Leiden, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
AU  - Jevremović-Petrović, Tatjana
PY  - 2020
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1177
AB  - The subject of this paper is the special legal regime for administrative contracts under the recently enacted Serbian Law on General Administrative Procedure of 2016. We offer a comprehensive analysis of the new statutory rules, and examine their relationship to the general rules and principles of Serbian contract law. In addition, we identify the main shortcomings of the new regime, especially in the context of the lack of any statutory, scholarly and judicial typology of administrative contracts in Serbia. Furthermore, we highlight the lack of references to the notions of public interest, public purpose or public needs in the statutory definition of administrative contracts. This is cause for concern, since only the need to protect the public interest could justify the new statutory provisions, which significantly improve the contractual position of a public body as a contracting party in relation to the position of a private entity as the other party in administrative contracts. There is as yet no case law pertaining to administrative contracts in Serbia. This is why we turn to practical experience in the Croatian legal system, which is sufficiently similar and historically connected to Serbia via a shared Yugoslav heritage. We also consider German and French legal models, since they traditionally serve as comparative points of reference for Serbian legal scholars, judges and law makers.
PB  - Martinus Nijhoff Publ, Leiden
T2  - Review of Central and East European Law
T1  - Administrative Contracts in Serbian Law - Specificities of the New Statutory Regime
EP  - 35
IS  - 1
SP  - 1
VL  - 45
DO  - 10.1163/15730352-04404005
UR  - conv_3084
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija and Jevremović-Petrović, Tatjana",
year = "2020",
abstract = "The subject of this paper is the special legal regime for administrative contracts under the recently enacted Serbian Law on General Administrative Procedure of 2016. We offer a comprehensive analysis of the new statutory rules, and examine their relationship to the general rules and principles of Serbian contract law. In addition, we identify the main shortcomings of the new regime, especially in the context of the lack of any statutory, scholarly and judicial typology of administrative contracts in Serbia. Furthermore, we highlight the lack of references to the notions of public interest, public purpose or public needs in the statutory definition of administrative contracts. This is cause for concern, since only the need to protect the public interest could justify the new statutory provisions, which significantly improve the contractual position of a public body as a contracting party in relation to the position of a private entity as the other party in administrative contracts. There is as yet no case law pertaining to administrative contracts in Serbia. This is why we turn to practical experience in the Croatian legal system, which is sufficiently similar and historically connected to Serbia via a shared Yugoslav heritage. We also consider German and French legal models, since they traditionally serve as comparative points of reference for Serbian legal scholars, judges and law makers.",
publisher = "Martinus Nijhoff Publ, Leiden",
journal = "Review of Central and East European Law",
title = "Administrative Contracts in Serbian Law - Specificities of the New Statutory Regime",
pages = "35-1",
number = "1",
volume = "45",
doi = "10.1163/15730352-04404005",
url = "conv_3084"
}
Karanikić-Mirić, M.,& Jevremović-Petrović, T.. (2020). Administrative Contracts in Serbian Law - Specificities of the New Statutory Regime. in Review of Central and East European Law
Martinus Nijhoff Publ, Leiden., 45(1), 1-35.
https://doi.org/10.1163/15730352-04404005
conv_3084
Karanikić-Mirić M, Jevremović-Petrović T. Administrative Contracts in Serbian Law - Specificities of the New Statutory Regime. in Review of Central and East European Law. 2020;45(1):1-35.
doi:10.1163/15730352-04404005
conv_3084 .
Karanikić-Mirić, Marija, Jevremović-Petrović, Tatjana, "Administrative Contracts in Serbian Law - Specificities of the New Statutory Regime" in Review of Central and East European Law, 45, no. 1 (2020):1-35,
https://doi.org/10.1163/15730352-04404005 .,
conv_3084 .
5
1

Otežano ispunjenje ugovorne obaveze

Karanikić-Mirić, Marija

(Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2020
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1213
AB  - Predmet rada je razjašnjenje pojma i pravnih posledica otežanog ispunjenja ugovorne obaveze. Pod otežanim ispunjenjem misli se na ispunjenje koje je usled promenjenih okolnosti za dužnika postalo teže nego što se moglo osnovano očekivati u času kada je pristao da duguje - ali nije postalo nemoguće. Obaveze ne prestaju kada njihovo ispunjenje postane vanredno otežano. Međutim, otežano ispunjenje ugovorne obaveze može, pod određenim uslovima, da bude razlog za raskid ugovora. U modernim evropskim pravnim sistemima činjenica otežanog ispunjenja može da bude jedan od elemenata za primenu pravila o raskidu ili reviziji ugovora zbog promenjenih okolnosti. U radu se najpre izlaže o tome na koje sve načine nemogućnost ispunjenja i otežano ispunjenje mogu da utiču na ugovornu obavezu i ugovor kao celinu. Drugi deo rada posvećen je uslovima za pozivanje na promenjene okolnosti u srpskom i uporednom pravu, te razgraničenju otežanog ispunjenja od različitih vidova nemogućnosti, kao što su nemogućnost da se ostvari svrha ugovora i objektivna, subjektivna, praktička i ekonomska nemogućnost ispunjenja ugovorne obaveze. Otežano ispunjenje se najlakše razlikuje od kruto shvaćene objektivne nemogućnosti ispunjenja, a najteže od takozvane praktičke nemogućnosti ispunjenja. Ispunjenje obaveze je praktički nemoguće ako bi zahtev da dužnik postupi onako kako je isprva ugovoreno bio protivan razumu, načelu savesnosti i poštenja ili shvatanjima poštenog prometa.
AB  - This paper purports to clarify the notion and the legal consequences of the subsequent difficulties in performance of a bilateral contract, which occur due to an unforeseeable change in circumstances under which the contract was concluded. A part of the paper deals with the conditions for invoking the change in circumstances pursuant to Serbian and comparative contract law. In addition, the paper attempts to distinguish subsequent difficulties in performance from the different types of impossibility, such as impossibility to fulfil the purpose of transaction, objective impossibility of performance, subjective impossibility of performance, practical impossibility, and economic impossibility. The difficulties in performance occur after conclusion of the contract and are assessed in relation to what the promisor knew, or was obliged to know at the time of conclusion. If a contract becomes excessively difficult to perform, but not impossible, the promisor would not be discharged on that account, but may be able to seek termination, or judicial adjustment of the contract. In contrast, the subsequent impossibility of performance may lead to contract termination, but cannot be the grounds for judicial adjustment of the contractual content. The subsequent difficulty in performance of a contract is not easily distinguished from the so-called practical impossibility. The performance is deemed to be practically impossible if it would be contrary to reason, good faith, or the principles of fair trade to require the debtor to perform as initially agreed.
PB  - Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd
T2  - Pravo i privreda
T1  - Otežano ispunjenje ugovorne obaveze
T1  - The subsequent difficulty of performance in contract law
EP  - 54
IS  - 4
SP  - 25
VL  - 58
DO  - 10.5937/PiP2004025K
UR  - conv_2335
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2020",
abstract = "Predmet rada je razjašnjenje pojma i pravnih posledica otežanog ispunjenja ugovorne obaveze. Pod otežanim ispunjenjem misli se na ispunjenje koje je usled promenjenih okolnosti za dužnika postalo teže nego što se moglo osnovano očekivati u času kada je pristao da duguje - ali nije postalo nemoguće. Obaveze ne prestaju kada njihovo ispunjenje postane vanredno otežano. Međutim, otežano ispunjenje ugovorne obaveze može, pod određenim uslovima, da bude razlog za raskid ugovora. U modernim evropskim pravnim sistemima činjenica otežanog ispunjenja može da bude jedan od elemenata za primenu pravila o raskidu ili reviziji ugovora zbog promenjenih okolnosti. U radu se najpre izlaže o tome na koje sve načine nemogućnost ispunjenja i otežano ispunjenje mogu da utiču na ugovornu obavezu i ugovor kao celinu. Drugi deo rada posvećen je uslovima za pozivanje na promenjene okolnosti u srpskom i uporednom pravu, te razgraničenju otežanog ispunjenja od različitih vidova nemogućnosti, kao što su nemogućnost da se ostvari svrha ugovora i objektivna, subjektivna, praktička i ekonomska nemogućnost ispunjenja ugovorne obaveze. Otežano ispunjenje se najlakše razlikuje od kruto shvaćene objektivne nemogućnosti ispunjenja, a najteže od takozvane praktičke nemogućnosti ispunjenja. Ispunjenje obaveze je praktički nemoguće ako bi zahtev da dužnik postupi onako kako je isprva ugovoreno bio protivan razumu, načelu savesnosti i poštenja ili shvatanjima poštenog prometa., This paper purports to clarify the notion and the legal consequences of the subsequent difficulties in performance of a bilateral contract, which occur due to an unforeseeable change in circumstances under which the contract was concluded. A part of the paper deals with the conditions for invoking the change in circumstances pursuant to Serbian and comparative contract law. In addition, the paper attempts to distinguish subsequent difficulties in performance from the different types of impossibility, such as impossibility to fulfil the purpose of transaction, objective impossibility of performance, subjective impossibility of performance, practical impossibility, and economic impossibility. The difficulties in performance occur after conclusion of the contract and are assessed in relation to what the promisor knew, or was obliged to know at the time of conclusion. If a contract becomes excessively difficult to perform, but not impossible, the promisor would not be discharged on that account, but may be able to seek termination, or judicial adjustment of the contract. In contrast, the subsequent impossibility of performance may lead to contract termination, but cannot be the grounds for judicial adjustment of the contractual content. The subsequent difficulty in performance of a contract is not easily distinguished from the so-called practical impossibility. The performance is deemed to be practically impossible if it would be contrary to reason, good faith, or the principles of fair trade to require the debtor to perform as initially agreed.",
publisher = "Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd",
journal = "Pravo i privreda",
title = "Otežano ispunjenje ugovorne obaveze, The subsequent difficulty of performance in contract law",
pages = "54-25",
number = "4",
volume = "58",
doi = "10.5937/PiP2004025K",
url = "conv_2335"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2020). Otežano ispunjenje ugovorne obaveze. in Pravo i privreda
Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd., 58(4), 25-54.
https://doi.org/10.5937/PiP2004025K
conv_2335
Karanikić-Mirić M. Otežano ispunjenje ugovorne obaveze. in Pravo i privreda. 2020;58(4):25-54.
doi:10.5937/PiP2004025K
conv_2335 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Otežano ispunjenje ugovorne obaveze" in Pravo i privreda, 58, no. 4 (2020):25-54,
https://doi.org/10.5937/PiP2004025K .,
conv_2335 .
1

Interventno zakonodavstvo na primeru Zakona o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima

Karanikić-Mirić, Marija

(Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2020
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1193
AB  - Zakon o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima usvojen je po hitnom postupku sredinom 2019. godine s ciljem da se ex post facto pruži posebna pravna zaštita korisnicima dugoročnih stambenih kredita vezanih za tu stranu valutu. U ovom radu ukazuje se prvo na relativno novu pojavu "interventnog" menjanja ili usvajanja propisa zarad rešavanja pojedinačnih spornih društvenih situacija koje donosioci političkih odluka percipiraju kao akutan socijalni ili politički problem. Novousvojeni Zakon o konverziji spada u takve "interventne" propise. Stoga se potom u radu razmatraju određene odredbe novog zakona koje se loše uklapaju u zatečena pravila o zaključenju ugovora. Na kraju se prikazuje dosadašnja bankarska praksa zaključenja ugovora o konverziji koja se razvila na temelju ovog novog interventnog zakona.
AB  - The Law on Conversion of Housing Loans Indexed to Swiss Francs was enacted in a shortened procedure in April 2019, with the aim of providing special ex post facto legal protection to the consumers engaged in long-term housing loans with a currency clause in CHF. This paper firstly examines the relatively new practice of the Serbian legislature to act in the interventionist manner, that is, to change or adopt the laws for the purposes of addressing the individual contentious social issues that political decision makers perceive as acute social or political problems. The newly adopted Law on Conversion falls under such category of "interventionist" or "emergency" legislation. The paper then discusses certain provisions of the new law that do not fit well with the well-established rules on contract formation. Finally, the paper presents the current banking practice of concluding conversion agreements in line with the said piece of "emergency" legislation.
PB  - Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd
T2  - Pravo i privreda
T1  - Interventno zakonodavstvo na primeru Zakona o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima
T1  - The Law on Conversion of Housing Loans Indexed to Swiss Francs as an example of emergency legislation
EP  - 136
IS  - 1
SP  - 114
VL  - 58
DO  - 10.5937/PiP2001114K
UR  - conv_2316
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2020",
abstract = "Zakon o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima usvojen je po hitnom postupku sredinom 2019. godine s ciljem da se ex post facto pruži posebna pravna zaštita korisnicima dugoročnih stambenih kredita vezanih za tu stranu valutu. U ovom radu ukazuje se prvo na relativno novu pojavu "interventnog" menjanja ili usvajanja propisa zarad rešavanja pojedinačnih spornih društvenih situacija koje donosioci političkih odluka percipiraju kao akutan socijalni ili politički problem. Novousvojeni Zakon o konverziji spada u takve "interventne" propise. Stoga se potom u radu razmatraju određene odredbe novog zakona koje se loše uklapaju u zatečena pravila o zaključenju ugovora. Na kraju se prikazuje dosadašnja bankarska praksa zaključenja ugovora o konverziji koja se razvila na temelju ovog novog interventnog zakona., The Law on Conversion of Housing Loans Indexed to Swiss Francs was enacted in a shortened procedure in April 2019, with the aim of providing special ex post facto legal protection to the consumers engaged in long-term housing loans with a currency clause in CHF. This paper firstly examines the relatively new practice of the Serbian legislature to act in the interventionist manner, that is, to change or adopt the laws for the purposes of addressing the individual contentious social issues that political decision makers perceive as acute social or political problems. The newly adopted Law on Conversion falls under such category of "interventionist" or "emergency" legislation. The paper then discusses certain provisions of the new law that do not fit well with the well-established rules on contract formation. Finally, the paper presents the current banking practice of concluding conversion agreements in line with the said piece of "emergency" legislation.",
publisher = "Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd",
journal = "Pravo i privreda",
title = "Interventno zakonodavstvo na primeru Zakona o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima, The Law on Conversion of Housing Loans Indexed to Swiss Francs as an example of emergency legislation",
pages = "136-114",
number = "1",
volume = "58",
doi = "10.5937/PiP2001114K",
url = "conv_2316"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2020). Interventno zakonodavstvo na primeru Zakona o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima. in Pravo i privreda
Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd., 58(1), 114-136.
https://doi.org/10.5937/PiP2001114K
conv_2316
Karanikić-Mirić M. Interventno zakonodavstvo na primeru Zakona o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima. in Pravo i privreda. 2020;58(1):114-136.
doi:10.5937/PiP2001114K
conv_2316 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Interventno zakonodavstvo na primeru Zakona o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima" in Pravo i privreda, 58, no. 1 (2020):114-136,
https://doi.org/10.5937/PiP2001114K .,
conv_2316 .
1

Odnos načela formalnog legaliteta i načela efikasne primene prava EU: utvrđivanje nepravičnosti ugovorne odredbe u izvršnom postupku

Karanikić Mirić, Marija

(Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje, 2019)

TY  - CHAP
AU  - Karanikić Mirić, Marija
PY  - 2019
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/2097
AB  - Kada se kao izvršni naslov prizna javnobeležnička isprava o pravnom
poslu, onda strogo razumevanje načela formalnog legaliteta u izvršnom postupku
može da naruši delotvornost imperativnih propisa koji garantuju
posebnu zaštitu potrošača u pravnom prometu. U državama članicama EU
postoji dodatni supranacionalni pritisak koji utiče na slabljenje načela formalnog
legaliteta. Taj pritisak vrši Evropski sud pravde (ESP) pozivajući se
na komunitarno načelo efikasne primene prava EU. Cilj ovog rada jeste da
se na primeru jedne odluke ESP iz 2019. godine (Addiko Bank), o zahtevu
slovenačkog suda za odlučivanje o prethodnom pitanju koje se u suštini ticalo
odnosa unutrašnjeg načela formalnog legaliteta i komunitarnog načela
efikasne primene prava EU, pokažu tradicionalni značaj načela formalnog
legaliteta u izvršnom postupku, zatim, potreba da se to načelo prilagodi novouvedenim
ispravama o pravnim poslovima koje imaju snagu izvršnog naslova,
kao i način na koji ESP postupno ujednačava pravne sisteme država
članica pozivajući se na načelo efikasne primene prava EU. U pomenutoj
odluci, ESP je stao na stanovište da su nacionalna pravila izvršnog postupka
protivna ciljevima Direktive 93/13 o nepravičnim odredbama u potrošačkim
ugovorima, ako zabranjuju sudu, koji odlučuje o predlogu za izvršenje na
osnovu javnobeležničke isprave sa snagom izvršne isprave, da po službenoj
dužnosti ili na zahtev potrošača kao izvršnog dužnika, u izvršnom postupku
kontroliše pravičnost odredaba potrošačkog ugovora o hipotekarnom kreditu,
te da po tom osnovu odloži izvršenje do pravosnažnosti odluke u parnici
koju pokrene potrošač.
AB  - Strict adherence to the principle of formal legality in enforcement proceedings
may run counter to the effectiveness of consumer protection laws, especially
if the enforcement is based on a directly enforceable notarial instrument, and if
the existing set of procedural rules makes the suspension of enforcement practically
impossible. The role of the court in debt-collection procedures is limited:
the court only performs a formalities check, and cannot assess the merits, such
as whether the enforcement instrument contains unfair consumer terms. There
is a supranational pressure in the EU Member States, which has the effect of
weakening the principle of formal legality. This pressure is exerted by the CJEU
using the principle of effectiveness of EU law. The aim of this paper is to analyze
a recent CJEU judgement (C-407/18 Addiko Bank) in order to: demonstrate
traditional importance of the principle of formal legality for certain Member
States; show the need to reconsider that national principle from the standpoint
of the principle of effectiveness of EU law, especially when enforcement is based
on directly enforceable notarial instruments; and exemplify the incremental decision
making of the CJEU, aimed at gradual harmonization of national legal
orders by invoking the principle of effectiveness. In the aforementioned decision,
the CJEU held that the constellation of national procedural rules runs against
the effectiveness of the Unfair Contract Terms Directive, if the national court
before which an application has been brought for enforcement of a mortgage
contract, concluded in the form of a directly enforceable notarial instrument,
does not have the option to examine whether the terms in such an instrument
are unfair within the meaning of that directive, and on that basis to suspend the
enforcement sought.
PB  - Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje
T2  - Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 9 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume IX
T1  - Odnos načela formalnog legaliteta i načela efikasne primene prava EU: utvrđivanje nepravičnosti ugovorne odredbe u izvršnom postupku
T1  - Relationship Between the Principles of Effectiveness of EU Law and Formal Legality: Judicial Review of Unfair Terms in Enforcement Proceedings
EP  - 149
SP  - 136
ER  - 
@inbook{
author = "Karanikić Mirić, Marija",
year = "2019",
abstract = "Kada se kao izvršni naslov prizna javnobeležnička isprava o pravnom
poslu, onda strogo razumevanje načela formalnog legaliteta u izvršnom postupku
može da naruši delotvornost imperativnih propisa koji garantuju
posebnu zaštitu potrošača u pravnom prometu. U državama članicama EU
postoji dodatni supranacionalni pritisak koji utiče na slabljenje načela formalnog
legaliteta. Taj pritisak vrši Evropski sud pravde (ESP) pozivajući se
na komunitarno načelo efikasne primene prava EU. Cilj ovog rada jeste da
se na primeru jedne odluke ESP iz 2019. godine (Addiko Bank), o zahtevu
slovenačkog suda za odlučivanje o prethodnom pitanju koje se u suštini ticalo
odnosa unutrašnjeg načela formalnog legaliteta i komunitarnog načela
efikasne primene prava EU, pokažu tradicionalni značaj načela formalnog
legaliteta u izvršnom postupku, zatim, potreba da se to načelo prilagodi novouvedenim
ispravama o pravnim poslovima koje imaju snagu izvršnog naslova,
kao i način na koji ESP postupno ujednačava pravne sisteme država
članica pozivajući se na načelo efikasne primene prava EU. U pomenutoj
odluci, ESP je stao na stanovište da su nacionalna pravila izvršnog postupka
protivna ciljevima Direktive 93/13 o nepravičnim odredbama u potrošačkim
ugovorima, ako zabranjuju sudu, koji odlučuje o predlogu za izvršenje na
osnovu javnobeležničke isprave sa snagom izvršne isprave, da po službenoj
dužnosti ili na zahtev potrošača kao izvršnog dužnika, u izvršnom postupku
kontroliše pravičnost odredaba potrošačkog ugovora o hipotekarnom kreditu,
te da po tom osnovu odloži izvršenje do pravosnažnosti odluke u parnici
koju pokrene potrošač., Strict adherence to the principle of formal legality in enforcement proceedings
may run counter to the effectiveness of consumer protection laws, especially
if the enforcement is based on a directly enforceable notarial instrument, and if
the existing set of procedural rules makes the suspension of enforcement practically
impossible. The role of the court in debt-collection procedures is limited:
the court only performs a formalities check, and cannot assess the merits, such
as whether the enforcement instrument contains unfair consumer terms. There
is a supranational pressure in the EU Member States, which has the effect of
weakening the principle of formal legality. This pressure is exerted by the CJEU
using the principle of effectiveness of EU law. The aim of this paper is to analyze
a recent CJEU judgement (C-407/18 Addiko Bank) in order to: demonstrate
traditional importance of the principle of formal legality for certain Member
States; show the need to reconsider that national principle from the standpoint
of the principle of effectiveness of EU law, especially when enforcement is based
on directly enforceable notarial instruments; and exemplify the incremental decision
making of the CJEU, aimed at gradual harmonization of national legal
orders by invoking the principle of effectiveness. In the aforementioned decision,
the CJEU held that the constellation of national procedural rules runs against
the effectiveness of the Unfair Contract Terms Directive, if the national court
before which an application has been brought for enforcement of a mortgage
contract, concluded in the form of a directly enforceable notarial instrument,
does not have the option to examine whether the terms in such an instrument
are unfair within the meaning of that directive, and on that basis to suspend the
enforcement sought.",
publisher = "Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje",
journal = "Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 9 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume IX",
booktitle = "Odnos načela formalnog legaliteta i načela efikasne primene prava EU: utvrđivanje nepravičnosti ugovorne odredbe u izvršnom postupku, Relationship Between the Principles of Effectiveness of EU Law and Formal Legality: Judicial Review of Unfair Terms in Enforcement Proceedings",
pages = "149-136"
}
Karanikić Mirić, M.. (2019). Odnos načela formalnog legaliteta i načela efikasne primene prava EU: utvrđivanje nepravičnosti ugovorne odredbe u izvršnom postupku. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 9 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume IX
Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje., 136-149.
Karanikić Mirić M. Odnos načela formalnog legaliteta i načela efikasne primene prava EU: utvrđivanje nepravičnosti ugovorne odredbe u izvršnom postupku. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 9 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume IX. 2019;:136-149..
Karanikić Mirić, Marija, "Odnos načela formalnog legaliteta i načela efikasne primene prava EU: utvrđivanje nepravičnosti ugovorne odredbe u izvršnom postupku" in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 9 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume IX (2019):136-149.

Vanugovorna odgovornost stečajnog upravnika

Karanikić-Mirić, Marija

(Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2019
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1125
AB  - Posebna pravila o vanugovornoj odgovornosti stečajnog upravnika nisu sistemski usklađena, pružaju slabiju zaštitu oštećeniku od one koju pružaju kako opšti režim odgovornosti za profesionalnu krivicu tako i posebna pravila koja važe u uporedivim situacijama, a stečajnog upravnika kao štetnika stavljaju u povoljniji položaj nego druge štetnike uporedivog pravnog statusa. Autor predlaže izmenu postojećih pravila tako da stečajni upravnik bude odgovoran za sopstvenu oborivo pretpostavljenu profesionalnu nepažnju te da ostane u zakonskoj obavezi da se osigura od profesionalne odgovornosti. Jedan režim profesionalne odgovornosti trebalo bi da se primenjuje bez obzira na to da li je stečajni upravnik pričinio štetu učesniku stečajnog postupka ili nekom trećem licu.
AB  - The special rules on extra-contractual liability of insolvency administrators are not well incorporated into the system of tort liability in Serbia. They provide weak protection to participant in insolvency proceedings as a potential injured party, and also, they put insolvency administrator as a potential tortfeasor in a privileged position in comparison to others who cause damage while acting in a professional capacity. The author proposes amendments to the existing rules, in the sense that there should be a single regime of extra-contractual liability of insolvency administrators, regardless of whether the injured party is a participant in the insolvency proceedings or not. Furthermore, the extra-contractual liability of insolvency administrators should not be restricted to liability for intention or gross negligence, i.e. the insolvency administrators should be liable for ordinary professional negligence as well. In addition, their ordinary negligence should be rebuttably presumed. Finally, the insolvency administrators should remain obliged by law to purchase professional liability insurance.
PB  - Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd
T2  - Pravo i privreda
T1  - Vanugovorna odgovornost stečajnog upravnika
T1  - Extra-contractual liability of insolvency administrators
EP  - 648
IS  - 4-6
SP  - 627
VL  - 57
UR  - conv_2286
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2019",
abstract = "Posebna pravila o vanugovornoj odgovornosti stečajnog upravnika nisu sistemski usklađena, pružaju slabiju zaštitu oštećeniku od one koju pružaju kako opšti režim odgovornosti za profesionalnu krivicu tako i posebna pravila koja važe u uporedivim situacijama, a stečajnog upravnika kao štetnika stavljaju u povoljniji položaj nego druge štetnike uporedivog pravnog statusa. Autor predlaže izmenu postojećih pravila tako da stečajni upravnik bude odgovoran za sopstvenu oborivo pretpostavljenu profesionalnu nepažnju te da ostane u zakonskoj obavezi da se osigura od profesionalne odgovornosti. Jedan režim profesionalne odgovornosti trebalo bi da se primenjuje bez obzira na to da li je stečajni upravnik pričinio štetu učesniku stečajnog postupka ili nekom trećem licu., The special rules on extra-contractual liability of insolvency administrators are not well incorporated into the system of tort liability in Serbia. They provide weak protection to participant in insolvency proceedings as a potential injured party, and also, they put insolvency administrator as a potential tortfeasor in a privileged position in comparison to others who cause damage while acting in a professional capacity. The author proposes amendments to the existing rules, in the sense that there should be a single regime of extra-contractual liability of insolvency administrators, regardless of whether the injured party is a participant in the insolvency proceedings or not. Furthermore, the extra-contractual liability of insolvency administrators should not be restricted to liability for intention or gross negligence, i.e. the insolvency administrators should be liable for ordinary professional negligence as well. In addition, their ordinary negligence should be rebuttably presumed. Finally, the insolvency administrators should remain obliged by law to purchase professional liability insurance.",
publisher = "Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd",
journal = "Pravo i privreda",
title = "Vanugovorna odgovornost stečajnog upravnika, Extra-contractual liability of insolvency administrators",
pages = "648-627",
number = "4-6",
volume = "57",
url = "conv_2286"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2019). Vanugovorna odgovornost stečajnog upravnika. in Pravo i privreda
Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd., 57(4-6), 627-648.
conv_2286
Karanikić-Mirić M. Vanugovorna odgovornost stečajnog upravnika. in Pravo i privreda. 2019;57(4-6):627-648.
conv_2286 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Vanugovorna odgovornost stečajnog upravnika" in Pravo i privreda, 57, no. 4-6 (2019):627-648,
conv_2286 .

Romanska subjektivna novacija promenom dužnika: Institut na zalasku

Karanikić Mirić, Marija

(Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje, 2018)

TY  - CHAP
AU  - Karanikić Mirić, Marija
PY  - 2018
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/2078
AB  - Cilj ovog rada jeste da se predstavi francuski institut subjektivne novacije
promenom dužnika ili subjektivne novacije na dužničkoj strani (la novation
par changement de débiteur ili ex parte debitoris), da se prikažu razlozi zbog
kojih ova nama slabo poznata ustanova gubi značaj u francuskom pravu te da
se ispita da li u srpskom pravu postoje njeni funkcionalni ekvivalenti. Značaj
subjektivne novacije promenom dužnika opada zbog toga što je u francusko
pravo nedavno uvedena cesija duga, a subjektivna ovacija na dužničkoj strani
korišćena je pre svega kao nesavršena zamena za taj institut koji је nedostajao.
Autorka zaključuje da bi u srpskom pravu za postizanje pravnih posledica koje
su najbliže pravnim posledicama subjektivne novacije promenom dužnika mogli
da se upotrebe jedna vrsta fiducijarne cesije potraživanja (ustupanje potraživanja
umesto ispunjenja) i oslobađajući ugovor u korist trećeg lica.
AB  - The purpose of this paper is to present the French institute of subjective
novation by change of debtor (la novation par changement de débiteur, or ex
parte debitoris), identify reasons for its fading importance, and examine if
there are any equivalents to it in Serbian law. The significance of subjective
novation by change of debtor is declining due to the recent introduction of the
rules on assignment of debt (cession de dette) into the French Civil Code. The
author finds two institutes in Serbian law that are close enough to the French
institute of subjective novation by change of debtor in terms of their legal effects:
the assignment of rights in lieu of performance, and liberatory stipulation
for a third party.
PB  - Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje
T2  - Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 8 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VIII
T1  - Romanska subjektivna novacija promenom dužnika: Institut na zalasku
T1  - Roman Novation by Change of Debtor: A Fading Institution
EP  - 220
SP  - 204
ER  - 
@inbook{
author = "Karanikić Mirić, Marija",
year = "2018",
abstract = "Cilj ovog rada jeste da se predstavi francuski institut subjektivne novacije
promenom dužnika ili subjektivne novacije na dužničkoj strani (la novation
par changement de débiteur ili ex parte debitoris), da se prikažu razlozi zbog
kojih ova nama slabo poznata ustanova gubi značaj u francuskom pravu te da
se ispita da li u srpskom pravu postoje njeni funkcionalni ekvivalenti. Značaj
subjektivne novacije promenom dužnika opada zbog toga što je u francusko
pravo nedavno uvedena cesija duga, a subjektivna ovacija na dužničkoj strani
korišćena je pre svega kao nesavršena zamena za taj institut koji је nedostajao.
Autorka zaključuje da bi u srpskom pravu za postizanje pravnih posledica koje
su najbliže pravnim posledicama subjektivne novacije promenom dužnika mogli
da se upotrebe jedna vrsta fiducijarne cesije potraživanja (ustupanje potraživanja
umesto ispunjenja) i oslobađajući ugovor u korist trećeg lica., The purpose of this paper is to present the French institute of subjective
novation by change of debtor (la novation par changement de débiteur, or ex
parte debitoris), identify reasons for its fading importance, and examine if
there are any equivalents to it in Serbian law. The significance of subjective
novation by change of debtor is declining due to the recent introduction of the
rules on assignment of debt (cession de dette) into the French Civil Code. The
author finds two institutes in Serbian law that are close enough to the French
institute of subjective novation by change of debtor in terms of their legal effects:
the assignment of rights in lieu of performance, and liberatory stipulation
for a third party.",
publisher = "Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje",
journal = "Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 8 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VIII",
booktitle = "Romanska subjektivna novacija promenom dužnika: Institut na zalasku, Roman Novation by Change of Debtor: A Fading Institution",
pages = "220-204"
}
Karanikić Mirić, M.. (2018). Romanska subjektivna novacija promenom dužnika: Institut na zalasku. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 8 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VIII
Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje., 204-220.
Karanikić Mirić M. Romanska subjektivna novacija promenom dužnika: Institut na zalasku. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 8 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VIII. 2018;:204-220..
Karanikić Mirić, Marija, "Romanska subjektivna novacija promenom dužnika: Institut na zalasku" in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 8 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VIII (2018):204-220.

Odgovornost države za štetu pričinjenu izvršenjem arbitražne odluke kojom je povređeno pravo EU - presuda ESP C-168/15 (Tomášová)

Karanikić-Mirić, Marija

(Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd, 2018)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2018
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1021
AB  - Imajući u vidu sve veći značaj arbitraže kao alternativnog mehanizma za rešavanje potrošačkih sporova, cilj ovoga rada jeste da se prikažu i razmotre shvatanja koja je Evropski sud pravde izložio sredinom 2016. godine u Presudi C-168/15 (Tomášová), o odgovornosti države za štetu pričinjenu izvršenjem arbitražne odluke kojom su pogrešno primenjena odnosno zanemarena pravila o apsolutnoj ništavosti nepravičnih odredaba potrošačkogugovora. Reč je o zakonskim pravilima kojima su u unutrašnje pravo države članice preuzete odredbe Direktive 93/13/EEZ. Ova presuda je važna i za srpsko pravo, pošto postoji ustavna obaveza Republike Srbije da štiti potrošače i njena zakonska obaveza da unutrašnje standarde zaštite potrošača usaglasi sa standardima koji važe u EU. Šire posmatrano cilj ovoga rada je i da se ukaže na relativno novu vezu između ugovornog potrošačkog prava EU i arbitraže.
AB  - Given the increasing importance of arbitration as an alternative mechanism for resolving consumer disputes, the purpose of this paper will be to examine the position, and the reasoning behind the ECJ Judgment C- 168/15 (Tomášová) on state liability for damage to individuals caused by enforcement of an arbitral award upholding a claim under a contractual term which must be regarded as unfair within the meaning of Directive 93/13/EEC. The broader objective of this paper will be to emphasize a relatively new connection between consumer contract law and arbitration.
PB  - Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd
T2  - Pravo i privreda
T1  - Odgovornost države za štetu pričinjenu izvršenjem arbitražne odluke kojom je povređeno pravo EU - presuda ESP C-168/15 (Tomášová)
T1  - State liability for damage caused by enforcement of an arbitral award in breach of EU law: ECJ C-168/15 (Tomášová)
EP  - 266
IS  - 4-6
SP  - 246
VL  - 56
UR  - conv_2239
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2018",
abstract = "Imajući u vidu sve veći značaj arbitraže kao alternativnog mehanizma za rešavanje potrošačkih sporova, cilj ovoga rada jeste da se prikažu i razmotre shvatanja koja je Evropski sud pravde izložio sredinom 2016. godine u Presudi C-168/15 (Tomášová), o odgovornosti države za štetu pričinjenu izvršenjem arbitražne odluke kojom su pogrešno primenjena odnosno zanemarena pravila o apsolutnoj ništavosti nepravičnih odredaba potrošačkogugovora. Reč je o zakonskim pravilima kojima su u unutrašnje pravo države članice preuzete odredbe Direktive 93/13/EEZ. Ova presuda je važna i za srpsko pravo, pošto postoji ustavna obaveza Republike Srbije da štiti potrošače i njena zakonska obaveza da unutrašnje standarde zaštite potrošača usaglasi sa standardima koji važe u EU. Šire posmatrano cilj ovoga rada je i da se ukaže na relativno novu vezu između ugovornog potrošačkog prava EU i arbitraže., Given the increasing importance of arbitration as an alternative mechanism for resolving consumer disputes, the purpose of this paper will be to examine the position, and the reasoning behind the ECJ Judgment C- 168/15 (Tomášová) on state liability for damage to individuals caused by enforcement of an arbitral award upholding a claim under a contractual term which must be regarded as unfair within the meaning of Directive 93/13/EEC. The broader objective of this paper will be to emphasize a relatively new connection between consumer contract law and arbitration.",
publisher = "Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd",
journal = "Pravo i privreda",
title = "Odgovornost države za štetu pričinjenu izvršenjem arbitražne odluke kojom je povređeno pravo EU - presuda ESP C-168/15 (Tomášová), State liability for damage caused by enforcement of an arbitral award in breach of EU law: ECJ C-168/15 (Tomášová)",
pages = "266-246",
number = "4-6",
volume = "56",
url = "conv_2239"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2018). Odgovornost države za štetu pričinjenu izvršenjem arbitražne odluke kojom je povređeno pravo EU - presuda ESP C-168/15 (Tomášová). in Pravo i privreda
Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd., 56(4-6), 246-266.
conv_2239
Karanikić-Mirić M. Odgovornost države za štetu pričinjenu izvršenjem arbitražne odluke kojom je povređeno pravo EU - presuda ESP C-168/15 (Tomášová). in Pravo i privreda. 2018;56(4-6):246-266.
conv_2239 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Odgovornost države za štetu pričinjenu izvršenjem arbitražne odluke kojom je povređeno pravo EU - presuda ESP C-168/15 (Tomášová)" in Pravo i privreda, 56, no. 4-6 (2018):246-266,
conv_2239 .

Restriktivnost zakonskog određenja pojma upravnog ugovora u srpskom pravu

Karanikić Mirić, Marija

(Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje, 2017)

TY  - CHAP
AU  - Karanikić Mirić, Marija
PY  - 2017
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/2008
AB  - Upravni ugovor je postao zakonska kategorija srpskog prava u martu 2016,
kada je novi Zakon o opštem upravnom postupku (ZOUP) stupio na snagu. Po
pravilima tog zakona upravni ugovor se zaključuje samo kada je to određeno
nekim posebnim zakonom. Međutim, domaći zakonodavac do sada nije izričito
kvalifikovao nijedan ugovor uprave (contrat d’administration) kao upravni
ugovor (contrat administratif). Upravni ugovor nije deo domaće pravne tradicije;
srpsko pravo još uvek ne raspolaže ni zakonskom, ni sudskom, ni pravnoteorijskom
tipologijom upravnih ugovora. Autorka smatra da bi domaći sudovi
trebalo da se uzdrže od „prepoznavanja“ upravnih ugovora među ugovorima
uprave koji su zakonom uređeni pre donošenja ZOUP, kao što su ugovor o javnoj
nabavci, ugovor o poveravanju vršenja javne službe i ugovor o javno-privatnom
partnerstvu, jer ni zakonodavac ni domaća pravna misao a ni sami sudovi
nisu do sada izgradili merila za to prepoznavanje.
AB  - The administrative contract became a legal category of Serbian law in
March 2016 when the new Law on General Administrative Procedure (LGAP)
went into effect. Under the new law, administrative contracts may be concluded
only in cases specified by statute. However, there have been no cases of administrative
contracts established by statute as yet. In other words, none of the existing
categories of contracts of administration (contrat d’administration) have
been determined by the legislature as administrative contracts (contrat administratif).
Administrative contracts are not part of Serbian legal tradition. Therefore,
neither the legislator, nor the courts, nor Serbian legal scholars have thus
far developed a viable typology of administrative contracts. In that context, the
worrisome fact that there is no reference to the notions of public interest, public
purpose or public needs in the existing statutory definition of administrative
contract calls for judicial restraint. The lack of statutory, scholarly and judicial
typology of administrative contracts should prompt the courts to leave the
matter to the legislature, and to refrain from singlehandedly identifying any of
the existing contracts of administration – such as public procurement contracts,
public service contracts and public-private partnership agreements – as administrative
contracts in the sense of LGAP.
PB  - Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje
T2  - Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 7 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VII
T1  - Restriktivnost zakonskog određenja pojma upravnog ugovora u srpskom pravu
T1  - Restrictive Statutory Conception of Administrative Contracts in Serbian Law
EP  - 198
SP  - 187
ER  - 
@inbook{
author = "Karanikić Mirić, Marija",
year = "2017",
abstract = "Upravni ugovor je postao zakonska kategorija srpskog prava u martu 2016,
kada je novi Zakon o opštem upravnom postupku (ZOUP) stupio na snagu. Po
pravilima tog zakona upravni ugovor se zaključuje samo kada je to određeno
nekim posebnim zakonom. Međutim, domaći zakonodavac do sada nije izričito
kvalifikovao nijedan ugovor uprave (contrat d’administration) kao upravni
ugovor (contrat administratif). Upravni ugovor nije deo domaće pravne tradicije;
srpsko pravo još uvek ne raspolaže ni zakonskom, ni sudskom, ni pravnoteorijskom
tipologijom upravnih ugovora. Autorka smatra da bi domaći sudovi
trebalo da se uzdrže od „prepoznavanja“ upravnih ugovora među ugovorima
uprave koji su zakonom uređeni pre donošenja ZOUP, kao što su ugovor o javnoj
nabavci, ugovor o poveravanju vršenja javne službe i ugovor o javno-privatnom
partnerstvu, jer ni zakonodavac ni domaća pravna misao a ni sami sudovi
nisu do sada izgradili merila za to prepoznavanje., The administrative contract became a legal category of Serbian law in
March 2016 when the new Law on General Administrative Procedure (LGAP)
went into effect. Under the new law, administrative contracts may be concluded
only in cases specified by statute. However, there have been no cases of administrative
contracts established by statute as yet. In other words, none of the existing
categories of contracts of administration (contrat d’administration) have
been determined by the legislature as administrative contracts (contrat administratif).
Administrative contracts are not part of Serbian legal tradition. Therefore,
neither the legislator, nor the courts, nor Serbian legal scholars have thus
far developed a viable typology of administrative contracts. In that context, the
worrisome fact that there is no reference to the notions of public interest, public
purpose or public needs in the existing statutory definition of administrative
contract calls for judicial restraint. The lack of statutory, scholarly and judicial
typology of administrative contracts should prompt the courts to leave the
matter to the legislature, and to refrain from singlehandedly identifying any of
the existing contracts of administration – such as public procurement contracts,
public service contracts and public-private partnership agreements – as administrative
contracts in the sense of LGAP.",
publisher = "Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje",
journal = "Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 7 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VII",
booktitle = "Restriktivnost zakonskog određenja pojma upravnog ugovora u srpskom pravu, Restrictive Statutory Conception of Administrative Contracts in Serbian Law",
pages = "198-187"
}
Karanikić Mirić, M.. (2017). Restriktivnost zakonskog određenja pojma upravnog ugovora u srpskom pravu. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 7 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VII
Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje., 187-198.
Karanikić Mirić M. Restriktivnost zakonskog određenja pojma upravnog ugovora u srpskom pravu. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 7 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VII. 2017;:187-198..
Karanikić Mirić, Marija, "Restriktivnost zakonskog određenja pojma upravnog ugovora u srpskom pravu" in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 7 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VII (2017):187-198.

Uticaj direktive o pravima potrošača na srpsko potrošačko pravo

Karanikić-Mirić, Marija

(Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd, 2017)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2017
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/948
AB  - Predmet ovog rada je Direktiva o pravima potrošača (2011) kao instrument pune to jest maksimalne harmonizacije ugovornih potrošačkih prava država članica Evropske unije. Rad na tom evropskom propisu trajao je relativno dugo, a politički procesi koji su paralelno tekli okončani su tako što je Evropska komisija kao predlagač napustila svoje inicijalne pozicije i zacrtane pravno-političke ciljeve. Njeno insistiranje na potpunom usaglašavanju nacionalnih pravnih poredaka dovelo je do toga da predmet Direktive bude sasvim ograničen u odnosu na početnu koncepciju. Autorka razmatra nesuglasice vezane za rad na tekstu Direktive, razloge zbog kojih je Evropska komisija odustala od svojih ranih ambicioznih ideja o maksimalnoj horizontalnoj harmonizaciji ugovornog potrošačkog prava EU, prednosti i nedostatke normativnog mehanizma pune harmonizacije u opštem smislu, kao i neobičan način na koji je Direktiva ostvarila uticaj na srpsko potrošačko pravo još pre nego što je usvojena.
AB  - The main focus of this paper lies with the Directive on Consumer Rights (2011), as an attempted EU instrument of maximum horizontal harmonization of the consumer contract laws of the Member States. The author examines and clarifies the main controversies regarding the drafting of the Directive, the reasons for which the Commission has abandoned the initial ambitious plans for full and comprehensive harmonization, the arguments for and against the concept of maximum harmonization in general, and the curious manner in which the Directive has influenced Serbian consumer legislation even before it was enacted.
PB  - Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd
T2  - Pravo i privreda
T1  - Uticaj direktive o pravima potrošača na srpsko potrošačko pravo
T1  - The impact of the consumer rights directive on Serbian consumer legislation
EP  - 588
IS  - 7-9
SP  - 570
VL  - 55
UR  - conv_2227
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2017",
abstract = "Predmet ovog rada je Direktiva o pravima potrošača (2011) kao instrument pune to jest maksimalne harmonizacije ugovornih potrošačkih prava država članica Evropske unije. Rad na tom evropskom propisu trajao je relativno dugo, a politički procesi koji su paralelno tekli okončani su tako što je Evropska komisija kao predlagač napustila svoje inicijalne pozicije i zacrtane pravno-političke ciljeve. Njeno insistiranje na potpunom usaglašavanju nacionalnih pravnih poredaka dovelo je do toga da predmet Direktive bude sasvim ograničen u odnosu na početnu koncepciju. Autorka razmatra nesuglasice vezane za rad na tekstu Direktive, razloge zbog kojih je Evropska komisija odustala od svojih ranih ambicioznih ideja o maksimalnoj horizontalnoj harmonizaciji ugovornog potrošačkog prava EU, prednosti i nedostatke normativnog mehanizma pune harmonizacije u opštem smislu, kao i neobičan način na koji je Direktiva ostvarila uticaj na srpsko potrošačko pravo još pre nego što je usvojena., The main focus of this paper lies with the Directive on Consumer Rights (2011), as an attempted EU instrument of maximum horizontal harmonization of the consumer contract laws of the Member States. The author examines and clarifies the main controversies regarding the drafting of the Directive, the reasons for which the Commission has abandoned the initial ambitious plans for full and comprehensive harmonization, the arguments for and against the concept of maximum harmonization in general, and the curious manner in which the Directive has influenced Serbian consumer legislation even before it was enacted.",
publisher = "Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd",
journal = "Pravo i privreda",
title = "Uticaj direktive o pravima potrošača na srpsko potrošačko pravo, The impact of the consumer rights directive on Serbian consumer legislation",
pages = "588-570",
number = "7-9",
volume = "55",
url = "conv_2227"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2017). Uticaj direktive o pravima potrošača na srpsko potrošačko pravo. in Pravo i privreda
Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd., 55(7-9), 570-588.
conv_2227
Karanikić-Mirić M. Uticaj direktive o pravima potrošača na srpsko potrošačko pravo. in Pravo i privreda. 2017;55(7-9):570-588.
conv_2227 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Uticaj direktive o pravima potrošača na srpsko potrošačko pravo" in Pravo i privreda, 55, no. 7-9 (2017):570-588,
conv_2227 .

Prilog razumevanju pravila o solidarnoj odgovornosti imalaca motornih vozila : čl. 178 st. 4 Zakona o obligacionim odnosima

Karanikić Mirić, Marija

(Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje, 2016)

TY  - CHAP
AU  - Karanikić Mirić, Marija
PY  - 2016
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/2046
AB  - Prema pravilu iz čl. 178 st. 4 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) u
slučaju udesa izazvanog motornim vozilima u pokretu imaoci vozila koja su
učestvovala u udesu solidarno su odgovorni, i to po objektivnom principu, za
štetu koja usled udesa pogodi neko treće lice, recimo suvozača, pešaka ili biciklistu.
Predmet ovoga rada su dva uža pitanja u vezi sa solidarnom objektivnom
odgovornošću učesnika u udesu prema trećim licima. Prvo je pitanje mogućnosti
da jedan učesnik u udesu istakne prema oštećeniku isključivu radnju drugog
učesnika u udesu kao oslobađajući razlog iz čl. 177 st. 2 ZOO. Drugo je pitanje
nasledivosti prava trećeg lica da zahteva naknadu neimovinske štete neposredno
od osiguravača kod kojeg je učesnik u udesu bio osiguran od odgovornosti.
AB  - Where there were two or more motor vehicles involved in a road traffic accident,
there is an explicit statutory rule on joint and several (strict) liability of
the proprietors of the implicated vehicles towards the injured party. The victim
may be a pedestrian, a bicyclist, a passenger in either of the colliding vehicles,
the owner of a parked car affected by the colliding vehicles, etc. This paper focuses
on two narrow issues. Firstly, the proprietor shall be excused from liability
if he refutes the presumption of causation by proving that, despite the fact
damage occurred in connection to the motor vehicle, it was exclusively caused
by the injured party, or by a third party. It is necessary that the injurious action
in question was unforeseeable to the proprietor, and that he was not able
to avoid or eliminate its consequences. However, the question arises of whether
a proprietor of another motor vehicle involved in the accident may qualify as
a third person in this context. The answer to this is negative: the proprietors of
motor vehicles implicated in the accident can release themselves from liability
to the victim by proving neither factual contribution, nor fault of one another.
The proprietor of another motor vehicle involved in a crash cannot be considered
a ‘third party’ for the purposes of the defendants’ release from liability. The
second question relates to the inheritability of a direct claim against the insurer
for compensation of non-pecuniary damage. The answer to this is also negative,
and derives from: the purely subjective conception of moral damage; the
statutory rules on uninheritability of claims for compensation of non-pecuniary
losses; and the understanding that the victim’s direct request against the injurer’s
insurer represents a delictual claim.
PB  - Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje
T2  - Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 6 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VI
T1  - Prilog razumevanju pravila o solidarnoj odgovornosti imalaca motornih vozila : čl. 178 st. 4 Zakona o obligacionim odnosima
T1  - Joint and Several Liability of the Proprietors of Motor Vehicles in Road and Traffic Accidents
EP  - 201
SP  - 188
ER  - 
@inbook{
author = "Karanikić Mirić, Marija",
year = "2016",
abstract = "Prema pravilu iz čl. 178 st. 4 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) u
slučaju udesa izazvanog motornim vozilima u pokretu imaoci vozila koja su
učestvovala u udesu solidarno su odgovorni, i to po objektivnom principu, za
štetu koja usled udesa pogodi neko treće lice, recimo suvozača, pešaka ili biciklistu.
Predmet ovoga rada su dva uža pitanja u vezi sa solidarnom objektivnom
odgovornošću učesnika u udesu prema trećim licima. Prvo je pitanje mogućnosti
da jedan učesnik u udesu istakne prema oštećeniku isključivu radnju drugog
učesnika u udesu kao oslobađajući razlog iz čl. 177 st. 2 ZOO. Drugo je pitanje
nasledivosti prava trećeg lica da zahteva naknadu neimovinske štete neposredno
od osiguravača kod kojeg je učesnik u udesu bio osiguran od odgovornosti., Where there were two or more motor vehicles involved in a road traffic accident,
there is an explicit statutory rule on joint and several (strict) liability of
the proprietors of the implicated vehicles towards the injured party. The victim
may be a pedestrian, a bicyclist, a passenger in either of the colliding vehicles,
the owner of a parked car affected by the colliding vehicles, etc. This paper focuses
on two narrow issues. Firstly, the proprietor shall be excused from liability
if he refutes the presumption of causation by proving that, despite the fact
damage occurred in connection to the motor vehicle, it was exclusively caused
by the injured party, or by a third party. It is necessary that the injurious action
in question was unforeseeable to the proprietor, and that he was not able
to avoid or eliminate its consequences. However, the question arises of whether
a proprietor of another motor vehicle involved in the accident may qualify as
a third person in this context. The answer to this is negative: the proprietors of
motor vehicles implicated in the accident can release themselves from liability
to the victim by proving neither factual contribution, nor fault of one another.
The proprietor of another motor vehicle involved in a crash cannot be considered
a ‘third party’ for the purposes of the defendants’ release from liability. The
second question relates to the inheritability of a direct claim against the insurer
for compensation of non-pecuniary damage. The answer to this is also negative,
and derives from: the purely subjective conception of moral damage; the
statutory rules on uninheritability of claims for compensation of non-pecuniary
losses; and the understanding that the victim’s direct request against the injurer’s
insurer represents a delictual claim.",
publisher = "Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje",
journal = "Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 6 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VI",
booktitle = "Prilog razumevanju pravila o solidarnoj odgovornosti imalaca motornih vozila : čl. 178 st. 4 Zakona o obligacionim odnosima, Joint and Several Liability of the Proprietors of Motor Vehicles in Road and Traffic Accidents",
pages = "201-188"
}
Karanikić Mirić, M.. (2016). Prilog razumevanju pravila o solidarnoj odgovornosti imalaca motornih vozila : čl. 178 st. 4 Zakona o obligacionim odnosima. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 6 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VI
Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje., 188-201.
Karanikić Mirić M. Prilog razumevanju pravila o solidarnoj odgovornosti imalaca motornih vozila : čl. 178 st. 4 Zakona o obligacionim odnosima. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 6 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VI. 2016;:188-201..
Karanikić Mirić, Marija, "Prilog razumevanju pravila o solidarnoj odgovornosti imalaca motornih vozila : čl. 178 st. 4 Zakona o obligacionim odnosima" in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 6 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume VI (2016):188-201.

Šteta usled neželjenog rođenja i neželjenog života - osvrt na Zojin zakon

Karanikić-Mirić, Marija

(Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd, 2016)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2016
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/932
AB  - Nedavno usvojenim Zakonom o prevenciji i dijagnostici genetičkih bolesti, genetički uslovljenih anomalija i retkih bolesti, koji je stručnoj i opštoj javnosti poznat još kao Zojin zakon, uvedena su dva za nas nova oblika pravom priznate štete: šteta usled neželjenog rođenja i šteta usled neželjenog života. Predmet ovoga rada je uporednopravna analiza ovih i nekih srodnih instituta te kritička analiza naših novih zakonskih rešenja. Autorka pokazuje složenost pravnih i moralnih nedoumica koje nastaju pri pokušaju da se urede građanskopravne posledice neželjenog rođenja i neželjenog života, ukazuje na manjkavosti novih pravila, ali pre svega skreće pažnju na to da su ona usvojena u atmosferi prividnog političkog konsenzusa, bez stvarno vođene suštinske stručne i opšte javne rasprave.
AB  - This paper examines the controversial subject of pecuniary and non-pecuniary losses in wrongful birth and wrongful life cases. The author addresses these issues from a comparative perspective, presents the main arguments for and against awarding damages, and offers a critical analysis of the newly enacted rules of Serbian tort law concerning the birth of a child who would not have been born were it not for negligence on the part of a medical doctor.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd
T2  - Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
T1  - Šteta usled neželjenog rođenja i neželjenog života - osvrt na Zojin zakon
T1  - Wrongful birth and wrongful life: An outlook on Zoja's Act
EP  - 131
IS  - 1
SP  - 105
VL  - 64
DO  - 10.5937/AnaliPFB1601105K
UR  - conv_393
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2016",
abstract = "Nedavno usvojenim Zakonom o prevenciji i dijagnostici genetičkih bolesti, genetički uslovljenih anomalija i retkih bolesti, koji je stručnoj i opštoj javnosti poznat još kao Zojin zakon, uvedena su dva za nas nova oblika pravom priznate štete: šteta usled neželjenog rođenja i šteta usled neželjenog života. Predmet ovoga rada je uporednopravna analiza ovih i nekih srodnih instituta te kritička analiza naših novih zakonskih rešenja. Autorka pokazuje složenost pravnih i moralnih nedoumica koje nastaju pri pokušaju da se urede građanskopravne posledice neželjenog rođenja i neželjenog života, ukazuje na manjkavosti novih pravila, ali pre svega skreće pažnju na to da su ona usvojena u atmosferi prividnog političkog konsenzusa, bez stvarno vođene suštinske stručne i opšte javne rasprave., This paper examines the controversial subject of pecuniary and non-pecuniary losses in wrongful birth and wrongful life cases. The author addresses these issues from a comparative perspective, presents the main arguments for and against awarding damages, and offers a critical analysis of the newly enacted rules of Serbian tort law concerning the birth of a child who would not have been born were it not for negligence on the part of a medical doctor.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd",
journal = "Anali Pravnog fakulteta u Beogradu",
title = "Šteta usled neželjenog rođenja i neželjenog života - osvrt na Zojin zakon, Wrongful birth and wrongful life: An outlook on Zoja's Act",
pages = "131-105",
number = "1",
volume = "64",
doi = "10.5937/AnaliPFB1601105K",
url = "conv_393"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2016). Šteta usled neželjenog rođenja i neželjenog života - osvrt na Zojin zakon. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd., 64(1), 105-131.
https://doi.org/10.5937/AnaliPFB1601105K
conv_393
Karanikić-Mirić M. Šteta usled neželjenog rođenja i neželjenog života - osvrt na Zojin zakon. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. 2016;64(1):105-131.
doi:10.5937/AnaliPFB1601105K
conv_393 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Šteta usled neželjenog rođenja i neželjenog života - osvrt na Zojin zakon" in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 64, no. 1 (2016):105-131,
https://doi.org/10.5937/AnaliPFB1601105K .,
conv_393 .
2

Sloboda prekograničnog pružanja usluga

Karanikić-Mirić, Marija; Jevremović-Petrović, Tatjana

(Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd, 2016)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
AU  - Jevremović-Petrović, Tatjana
PY  - 2016
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/940
AB  - Sloboda kretanja usluga na unutrašnjem tržištu predstavlja jednu od četiri osnovne slobode na kojima to tržište počiva. Slobodno kretanje usluga obuhvata slobodno nastanjivanje radi obavljanja uslužne delatnosti i slobodan prekogranični pristup tržištu usluga. Predmet ovoga rada su sadržina, domašaj i ograničenja slobode prekograničnog pružanja usluga po Ugovoru o funkcionisanju EU i, naročito, prema Direktivi o uslugama iz 2006. Osnovni cilj potonjeg propisa jeste horizontalna liberalizacija unutrašnjeg tržišta usluga. Autorke razmatraju i način na koji je sloboda prekograničnog pružanja usluga zaštićena u Nacrtu zakona o uslugama Republike Srbije iz 2015.
AB  - The Internal Market for services is governed by two fundamental principles: the freedom of establishment, i.e. the freedom to establish a company in another member state, and the freedom of cross-border services, i.e. the freedom to provide or receive services in a member state other than the one where the company or consumer is established. These principles have come into being in the case law of the ECJ, and were codified through the Services Directive in 2006. The authors examine the scope and limitations of the freedom to provide cross-border services under the TFEU and the Services Directive, as well as in the Serbian Draft Law on Services of 2015.
PB  - Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd
T2  - Pravo i privreda
T1  - Sloboda prekograničnog pružanja usluga
T1  - Freedom to provide cross-border services
EP  - 244
IS  - 7-9
SP  - 226
VL  - 54
UR  - conv_2186
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija and Jevremović-Petrović, Tatjana",
year = "2016",
abstract = "Sloboda kretanja usluga na unutrašnjem tržištu predstavlja jednu od četiri osnovne slobode na kojima to tržište počiva. Slobodno kretanje usluga obuhvata slobodno nastanjivanje radi obavljanja uslužne delatnosti i slobodan prekogranični pristup tržištu usluga. Predmet ovoga rada su sadržina, domašaj i ograničenja slobode prekograničnog pružanja usluga po Ugovoru o funkcionisanju EU i, naročito, prema Direktivi o uslugama iz 2006. Osnovni cilj potonjeg propisa jeste horizontalna liberalizacija unutrašnjeg tržišta usluga. Autorke razmatraju i način na koji je sloboda prekograničnog pružanja usluga zaštićena u Nacrtu zakona o uslugama Republike Srbije iz 2015., The Internal Market for services is governed by two fundamental principles: the freedom of establishment, i.e. the freedom to establish a company in another member state, and the freedom of cross-border services, i.e. the freedom to provide or receive services in a member state other than the one where the company or consumer is established. These principles have come into being in the case law of the ECJ, and were codified through the Services Directive in 2006. The authors examine the scope and limitations of the freedom to provide cross-border services under the TFEU and the Services Directive, as well as in the Serbian Draft Law on Services of 2015.",
publisher = "Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd",
journal = "Pravo i privreda",
title = "Sloboda prekograničnog pružanja usluga, Freedom to provide cross-border services",
pages = "244-226",
number = "7-9",
volume = "54",
url = "conv_2186"
}
Karanikić-Mirić, M.,& Jevremović-Petrović, T.. (2016). Sloboda prekograničnog pružanja usluga. in Pravo i privreda
Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd., 54(7-9), 226-244.
conv_2186
Karanikić-Mirić M, Jevremović-Petrović T. Sloboda prekograničnog pružanja usluga. in Pravo i privreda. 2016;54(7-9):226-244.
conv_2186 .
Karanikić-Mirić, Marija, Jevremović-Petrović, Tatjana, "Sloboda prekograničnog pružanja usluga" in Pravo i privreda, 54, no. 7-9 (2016):226-244,
conv_2186 .

Usaglašavanje prava Republike Srbije s Direktivom 2006/123/EZ o uslugama na unutrašnjem tržištu

Karanikić Mirić, Marija; Vukotić, Miloš

(Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje, 2015)

TY  - CHAP
AU  - Karanikić Mirić, Marija
AU  - Vukotić, Miloš
PY  - 2015
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1989
AB  - Program usaglašavanja srpskog prava s pravom Evropske unije predviđa
da se do kraja 2015. donese krovni zakon kojim bi se Direktiva 2006/123/EZ o uslugama
na unutrašnjem tržištu transponovala u srpsko pravo. Ovom Direktivom
nalaže se državama članicama da u svoja nacionalna zakonodavstva unesu garantije
slobode poslovnog nastanjivanja i slobode prekograničnog pružanja usluga u
cilju liberalizacije unutrašnjeg tržišta usluga. Njena osobenost može se prepoznati
u kombinaciji različitih regulatornih pristupa: deregulacija uslužnih delatnosti;
uspostavljanje elektronske uprave i administrativne saradnje; obezbeđivanje kvaliteta
usluga putem samoregulacije. Složenost pravnog režima Direktive o uslugama
dodatno je uvećana velikim brojem uslužnih delatnosti i pravnih oblasti na koje se
ona ne primenjuje. Pravilna implementacija Direktive o uslugama stoga predstavlja
ozbiljan izazov za srpskog zakonodavca i relevantne organe javne vlasti. U ovom
radu analiziraju se osnovna pravila Direktive o uslugama i pružaju smernice za
njenu implementaciju u pravni sistem Republike Srbije.
AB  - According to the programme of harmonization of Serbian law with the law of the
European Union, an umbrella legislation should be adopted by the end of 2015,
which would transpose Directive 2006/123/EC on services in the internal market
into Serbian law. This Directive requires member states to introduce guarantees of
the freedom of establishment and the freedom of cross-border provision of services
into their national legislation, with the aim of liberalisation of the internal market
for services. Its main characteristic may be recognized in a combination of different
regulatory approaches: deregulation of service activities; establishment of electronic
governance and administrative cooperation; ensuring the quality of services through
self-regulation. The complexity of the legal regime of the Services Directive is
further increased by a large number of service activities and legal areas to which
it does not apply. Effective implementation of the Services Directive, therefore,
represents a serious challenge for the Serbian legislator and for the relevant public
authorities. This paper analyses the main provisions of the Services Directive and
offers guidelines for its implementation in the legal system of the Republic of Serbia.
PB  - Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje
T2  - Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 5 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume V
T1  - Usaglašavanje prava Republike Srbije s Direktivom 2006/123/EZ o uslugama na unutrašnjem tržištu
T1  - Harmonization of Serbian Law with Directive 2006/123/EC on Services in the Internal Market
EP  - 212
SP  - 189
ER  - 
@inbook{
author = "Karanikić Mirić, Marija and Vukotić, Miloš",
year = "2015",
abstract = "Program usaglašavanja srpskog prava s pravom Evropske unije predviđa
da se do kraja 2015. donese krovni zakon kojim bi se Direktiva 2006/123/EZ o uslugama
na unutrašnjem tržištu transponovala u srpsko pravo. Ovom Direktivom
nalaže se državama članicama da u svoja nacionalna zakonodavstva unesu garantije
slobode poslovnog nastanjivanja i slobode prekograničnog pružanja usluga u
cilju liberalizacije unutrašnjeg tržišta usluga. Njena osobenost može se prepoznati
u kombinaciji različitih regulatornih pristupa: deregulacija uslužnih delatnosti;
uspostavljanje elektronske uprave i administrativne saradnje; obezbeđivanje kvaliteta
usluga putem samoregulacije. Složenost pravnog režima Direktive o uslugama
dodatno je uvećana velikim brojem uslužnih delatnosti i pravnih oblasti na koje se
ona ne primenjuje. Pravilna implementacija Direktive o uslugama stoga predstavlja
ozbiljan izazov za srpskog zakonodavca i relevantne organe javne vlasti. U ovom
radu analiziraju se osnovna pravila Direktive o uslugama i pružaju smernice za
njenu implementaciju u pravni sistem Republike Srbije., According to the programme of harmonization of Serbian law with the law of the
European Union, an umbrella legislation should be adopted by the end of 2015,
which would transpose Directive 2006/123/EC on services in the internal market
into Serbian law. This Directive requires member states to introduce guarantees of
the freedom of establishment and the freedom of cross-border provision of services
into their national legislation, with the aim of liberalisation of the internal market
for services. Its main characteristic may be recognized in a combination of different
regulatory approaches: deregulation of service activities; establishment of electronic
governance and administrative cooperation; ensuring the quality of services through
self-regulation. The complexity of the legal regime of the Services Directive is
further increased by a large number of service activities and legal areas to which
it does not apply. Effective implementation of the Services Directive, therefore,
represents a serious challenge for the Serbian legislator and for the relevant public
authorities. This paper analyses the main provisions of the Services Directive and
offers guidelines for its implementation in the legal system of the Republic of Serbia.",
publisher = "Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje",
journal = "Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 5 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume V",
booktitle = "Usaglašavanje prava Republike Srbije s Direktivom 2006/123/EZ o uslugama na unutrašnjem tržištu, Harmonization of Serbian Law with Directive 2006/123/EC on Services in the Internal Market",
pages = "212-189"
}
Karanikić Mirić, M.,& Vukotić, M.. (2015). Usaglašavanje prava Republike Srbije s Direktivom 2006/123/EZ o uslugama na unutrašnjem tržištu. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 5 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume V
Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje., 189-212.
Karanikić Mirić M, Vukotić M. Usaglašavanje prava Republike Srbije s Direktivom 2006/123/EZ o uslugama na unutrašnjem tržištu. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 5 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume V. 2015;:189-212..
Karanikić Mirić, Marija, Vukotić, Miloš, "Usaglašavanje prava Republike Srbije s Direktivom 2006/123/EZ o uslugama na unutrašnjem tržištu" in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 5 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume V (2015):189-212.

Istorija pooštravanja zakonske forme ugovora o otuđenju nepokretnosti u srpskom pravu

Karanikić-Mirić, Marija

(Univerzitet u Nišu, Niš, 2015)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2015
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/876
AB  - Predmet ovoga rada je neprekinuti proces pooštravanja zakonske forme ugovora o otuđenju nepokretnosti u srpskom pravu, razlozi zbog kojih je to tako, kao i najnovije zakonske promene kojima je ova forma učinjena strožom nego ikada. Zakonska forma prvo je pooštravana posredno, pravilima građanskog sudskog postupka, a potom i neposredno, pravilima materijalnog ugovornog prava. Svrha obavezne zakonske forme je, na prvom mestu, zaštita društvenog interesa, koji obuhvata: smanjenje broja sporova o postojanju i sadržini ugovo­ra o otuđenju nepokretnosti; stručno i savesno sastavljanje isprava o takvim ugovorima, koje će imati svojstvo javne isprave i punu dokaznu snagu; mogućnost da se svako ko ima pravni interes s pouzdanjem uveri u postojanje i sadržinu tuđih ugovora; uvid države u promet nepokretnosti - pre svega radi očuvanja pouzdanosti javnih registara, ali i iz fiskalnih razloga. Istorija pooštravanja zakonske forme ugovora o otuđenju nepokretnosti svedoči da naše društvo stalno traga za instrumentima za ostvarivanje ovih ciljeva.
AB  - The subject of this paper is continuous process of tightening of the statutory rules on form of contracts for conveyance of real estate in Serbian law, the reasons behind it, and the most recent legal changes which made the statutory form stricter than ever. In the beginning, the requirements of form were imposed circuitously, by means of procedural rules on proof. Further tightening was effectuated directly, via the rules of substantive contract law. Statutory form of contracts for transfer of real property predominantly serves to protect public interests, i.e. to reduce the number of disputes about the existence and content of these contracts; to ensure the existence of a diligently and professionally recorded and authenticated public instrument with full probative force; to assure that the third parties with legitimate interests may learn about these contracts as matters of fact; to ensure that the State has full information on transfer of real rights in immovable property - for fiscal reasons, and in order to maintain reliability of the public records. The process of constant tightening of the rules on legal form of contracts for conveyance of real estate indicates that Serbian society is in continual search for effective instruments to achieve these goals.
PB  - Univerzitet u Nišu, Niš
T2  - Teme
T1  - Istorija pooštravanja zakonske forme ugovora o otuđenju nepokretnosti u srpskom pravu
T1  - The process of tightening the rules on form of contracts for conveyance of real estate in Serbian law
EP  - 1317
IS  - 4
SP  - 1295
VL  - 39
UR  - conv_1787
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2015",
abstract = "Predmet ovoga rada je neprekinuti proces pooštravanja zakonske forme ugovora o otuđenju nepokretnosti u srpskom pravu, razlozi zbog kojih je to tako, kao i najnovije zakonske promene kojima je ova forma učinjena strožom nego ikada. Zakonska forma prvo je pooštravana posredno, pravilima građanskog sudskog postupka, a potom i neposredno, pravilima materijalnog ugovornog prava. Svrha obavezne zakonske forme je, na prvom mestu, zaštita društvenog interesa, koji obuhvata: smanjenje broja sporova o postojanju i sadržini ugovo­ra o otuđenju nepokretnosti; stručno i savesno sastavljanje isprava o takvim ugovorima, koje će imati svojstvo javne isprave i punu dokaznu snagu; mogućnost da se svako ko ima pravni interes s pouzdanjem uveri u postojanje i sadržinu tuđih ugovora; uvid države u promet nepokretnosti - pre svega radi očuvanja pouzdanosti javnih registara, ali i iz fiskalnih razloga. Istorija pooštravanja zakonske forme ugovora o otuđenju nepokretnosti svedoči da naše društvo stalno traga za instrumentima za ostvarivanje ovih ciljeva., The subject of this paper is continuous process of tightening of the statutory rules on form of contracts for conveyance of real estate in Serbian law, the reasons behind it, and the most recent legal changes which made the statutory form stricter than ever. In the beginning, the requirements of form were imposed circuitously, by means of procedural rules on proof. Further tightening was effectuated directly, via the rules of substantive contract law. Statutory form of contracts for transfer of real property predominantly serves to protect public interests, i.e. to reduce the number of disputes about the existence and content of these contracts; to ensure the existence of a diligently and professionally recorded and authenticated public instrument with full probative force; to assure that the third parties with legitimate interests may learn about these contracts as matters of fact; to ensure that the State has full information on transfer of real rights in immovable property - for fiscal reasons, and in order to maintain reliability of the public records. The process of constant tightening of the rules on legal form of contracts for conveyance of real estate indicates that Serbian society is in continual search for effective instruments to achieve these goals.",
publisher = "Univerzitet u Nišu, Niš",
journal = "Teme",
title = "Istorija pooštravanja zakonske forme ugovora o otuđenju nepokretnosti u srpskom pravu, The process of tightening the rules on form of contracts for conveyance of real estate in Serbian law",
pages = "1317-1295",
number = "4",
volume = "39",
url = "conv_1787"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2015). Istorija pooštravanja zakonske forme ugovora o otuđenju nepokretnosti u srpskom pravu. in Teme
Univerzitet u Nišu, Niš., 39(4), 1295-1317.
conv_1787
Karanikić-Mirić M. Istorija pooštravanja zakonske forme ugovora o otuđenju nepokretnosti u srpskom pravu. in Teme. 2015;39(4):1295-1317.
conv_1787 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Istorija pooštravanja zakonske forme ugovora o otuđenju nepokretnosti u srpskom pravu" in Teme, 39, no. 4 (2015):1295-1317,
conv_1787 .

Kolektivna zaštita potrošača u srpskom pravu

Karanikić Mirić, Marija

(Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje, 2014)

TY  - CHAP
AU  - Karanikić Mirić, Marija
PY  - 2014
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1967
AB  - Horizontalna pravila o kolektivnoj zaštiti (collective redress, recours collectif)
ne postoje u srpskom pravu: Nakon što je Ustavni sud sredinom 2013.
utvrdio da zakonska pravila o posebnom parničnom postupku za zaštitu kolektivnih
prava i interesa građana nisu u skladu s Ustavom, zakonodavac više nije
pokušavao da uredi to pitanje, čak ni kada je drugim povodom menjao i dopunjavao
isti zakon. Srbija više nema ni pravila o sektorskoj kolektivnoj zaštiti
potrošača u sudskom postupku: pravila kojima je bio uređen poseban parnični
postupak za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne važe od sredine
2014, to jest od usvajanja novog Zakona o zaštiti potrošača. Nije sporno to što
ta pravila nisu bila ni dovoljno jasna ni dovoljno razvijena; sporno je samo da
li je trebalo raditi na tome da se ona poboljšaju ili je od njih trebalo sasvim
odustati. Zakonodavac je izabrao ovo drugo: izuzeo je zaštitu kolektivnih interesa
potrošača iz nadležnosti sudova i preneo je u nadležnost organa uprave. To
ne mora po sebi da bude loše: evropski pravni sistemi poznaju mogućnost da se
kolektivni interesi potrošača štite kako u sudskom, tako u upravnom postupku.
Međutim, Evropska komisija je sredinom 2013. usvojila Preporuku o zajedničkim
načelima o kolektivnim zahtevima za propuštanje i kolektivnim zahtevima
za naknadu štete, u vezi s povredama prava koja su garantovana pravom
Evropske unije (2013/396/EU). U tom neobavezujućem horizontalnom dokumentu
Komisija je preporučila državama članicama da, u skladu s utvrđenim
zajedničkim načelima, na nacionalnom nivou urede dva mehanizma kolektivne
zaštite: kolektivni zahtev za naknadu štete i kolektivni zahtev za propuštanje.
Prvi se po prirodi stvari ističe u parničnom, a drugi ili u parničnom ili u upravnom
postupku. Imajući sve to u vidu, izložiću nova zakonska pravila o zaštiti
kolektivnih potrošačkih interesa u upravnom postupku, pokušati da sagledam
razloge zbog kojih se zakonodavac opredelio da sprovođenje takvog postupka
poveri organima uprave a ne sudovima i uporediti nova pravila s pomenutom
Preporukom.
AB  - This article follows the hesitant development of collective redress mechanisms
in the sphere of consumer protection in Serbia. The National Assembly
made the first attempt to regulate horizontal judicial collective redress in 2011,
but the Constitutional Court ruled the relevant provisions of the Civil Procedure
Act to be unconstitutional due to lack of clarity, soundness and coherence.
The first sectoral collective redress mechanism was introduced in 2010. It was
related specifically to the collective interests of the consumers: The Consumer
Protection Act of 2010 contained some limited and insufficient provisions on
judicial injunction procedure against unfair terms and unfair commercial practices,
as well as an underdeveloped rule on skimming-off procedure in relation
to the ill-gotten gains. These statutory provisions were abrogated in July 2014,
when the National Assembly passed the new Consumer Protection Act. The legislator exempted sectoral collective redress from the jurisdiction of the courts,
and placed injunctive collective redress under the jurisdiction of the Ministry
in charge of consumer protection. There are no rules on consumer compensatory
collective redress in Serbia at this moment. The author examines the most
recent legislative change, the reasons for and the consequences of this alteration,
and the compliance of the new statutory rules with the Commission Recommendation
on common principles for injunctive and compensatory collective redress
mechanisms (2013/396/EU).
PB  - Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje
T2  - Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 4 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume IV
T1  - Kolektivna zaštita potrošača u srpskom pravu
T1  - Consumer Collective Redress in Serbian Law
EP  - 186
SP  - 165
ER  - 
@inbook{
author = "Karanikić Mirić, Marija",
year = "2014",
abstract = "Horizontalna pravila o kolektivnoj zaštiti (collective redress, recours collectif)
ne postoje u srpskom pravu: Nakon što je Ustavni sud sredinom 2013.
utvrdio da zakonska pravila o posebnom parničnom postupku za zaštitu kolektivnih
prava i interesa građana nisu u skladu s Ustavom, zakonodavac više nije
pokušavao da uredi to pitanje, čak ni kada je drugim povodom menjao i dopunjavao
isti zakon. Srbija više nema ni pravila o sektorskoj kolektivnoj zaštiti
potrošača u sudskom postupku: pravila kojima je bio uređen poseban parnični
postupak za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne važe od sredine
2014, to jest od usvajanja novog Zakona o zaštiti potrošača. Nije sporno to što
ta pravila nisu bila ni dovoljno jasna ni dovoljno razvijena; sporno je samo da
li je trebalo raditi na tome da se ona poboljšaju ili je od njih trebalo sasvim
odustati. Zakonodavac je izabrao ovo drugo: izuzeo je zaštitu kolektivnih interesa
potrošača iz nadležnosti sudova i preneo je u nadležnost organa uprave. To
ne mora po sebi da bude loše: evropski pravni sistemi poznaju mogućnost da se
kolektivni interesi potrošača štite kako u sudskom, tako u upravnom postupku.
Međutim, Evropska komisija je sredinom 2013. usvojila Preporuku o zajedničkim
načelima o kolektivnim zahtevima za propuštanje i kolektivnim zahtevima
za naknadu štete, u vezi s povredama prava koja su garantovana pravom
Evropske unije (2013/396/EU). U tom neobavezujućem horizontalnom dokumentu
Komisija je preporučila državama članicama da, u skladu s utvrđenim
zajedničkim načelima, na nacionalnom nivou urede dva mehanizma kolektivne
zaštite: kolektivni zahtev za naknadu štete i kolektivni zahtev za propuštanje.
Prvi se po prirodi stvari ističe u parničnom, a drugi ili u parničnom ili u upravnom
postupku. Imajući sve to u vidu, izložiću nova zakonska pravila o zaštiti
kolektivnih potrošačkih interesa u upravnom postupku, pokušati da sagledam
razloge zbog kojih se zakonodavac opredelio da sprovođenje takvog postupka
poveri organima uprave a ne sudovima i uporediti nova pravila s pomenutom
Preporukom., This article follows the hesitant development of collective redress mechanisms
in the sphere of consumer protection in Serbia. The National Assembly
made the first attempt to regulate horizontal judicial collective redress in 2011,
but the Constitutional Court ruled the relevant provisions of the Civil Procedure
Act to be unconstitutional due to lack of clarity, soundness and coherence.
The first sectoral collective redress mechanism was introduced in 2010. It was
related specifically to the collective interests of the consumers: The Consumer
Protection Act of 2010 contained some limited and insufficient provisions on
judicial injunction procedure against unfair terms and unfair commercial practices,
as well as an underdeveloped rule on skimming-off procedure in relation
to the ill-gotten gains. These statutory provisions were abrogated in July 2014,
when the National Assembly passed the new Consumer Protection Act. The legislator exempted sectoral collective redress from the jurisdiction of the courts,
and placed injunctive collective redress under the jurisdiction of the Ministry
in charge of consumer protection. There are no rules on consumer compensatory
collective redress in Serbia at this moment. The author examines the most
recent legislative change, the reasons for and the consequences of this alteration,
and the compliance of the new statutory rules with the Commission Recommendation
on common principles for injunctive and compensatory collective redress
mechanisms (2013/396/EU).",
publisher = "Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje",
journal = "Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 4 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume IV",
booktitle = "Kolektivna zaštita potrošača u srpskom pravu, Consumer Collective Redress in Serbian Law",
pages = "186-165"
}
Karanikić Mirić, M.. (2014). Kolektivna zaštita potrošača u srpskom pravu. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 4 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume IV
Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje., 165-186.
Karanikić Mirić M. Kolektivna zaštita potrošača u srpskom pravu. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 4 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume IV. 2014;:165-186..
Karanikić Mirić, Marija, "Kolektivna zaštita potrošača u srpskom pravu" in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 4 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume IV (2014):165-186.

Mehanizmi zaštite zakonom garantovanih prava potrošača

Karanikić Mirić, Marija

(Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje, 2013)

TY  - CHAP
AU  - Karanikić Mirić, Marija
PY  - 2013
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1947
AB  - Poslednjih deset godina za Srbiju je karakteristična učestala zakonodavna
delatnost u oblasti zaštite potrošača. To nije posledica intenzivnih društvenih
promena u ovoj oblasti, nego procesa pisanja i usvajanja zakona, koji se odvija
po principu pokušaja, greške i nedovoljno promišljenog pokušaja da se greška
ispravi. Osnovni uzrok neefikasnosti zaštite prava koja su potrošačima garantovana
zakonom nije u sadržini materijalnopravnih odredaba novog Zakona
o zaštiti potrošača, nego u njegovim postojećim (i nedostajućim) procesnim
odredbama. Evropska prava poznaju različite postupke za zaštitu zakonom garantovanih
prava potrošača. Reč je o nizu sudskih i vansudskih, privatnopravnih
i javnopravnih mehanizama kojima se ex post i ex ante štite individualna
i kolektivna potrošačka prava i pravom priznati interesi. Osim toga, postoji
mogućnost trgovačke samoregulacije, samoobavezivanja u okviru različitih komora,
udruženja i saveza. Srbiji je potrebna optimalna kombinacija različitih
mehanizama zaštite, o kojima bi se unapred, već u postupku pisanja zakona,
razmišljalo kao o jedinstvenom sistemu.
AB  - For the last ten years Serbia has been characterized by an intensive legislative
activity in the field of consumer protection. This is not a result of demanding
social changes, but of the process of lawmaking, which takes place in a series
of trials, errors, and insufficiently deliberated attempts to rectify the errors. The
main cause of ineffectiveness of consumer protection are not the provisions of
the Consumer Protection Act regarding contents of the consumer rights, but the
scarcity of its enforcement provisions and the deficiencies of the existing ones.
There are many different mechanisms of enforcing consumer rights in the laws
of European countries. They include private and public enforcement, enforcement
through the court system or out of it, and they provide for ex ante or ex
post protection of either individual or collective consumer rights and legally protected
interests. In addition, there is a possibility of self-regulation of the traders’
behavior, within their chambers, unions and associations. What Serbia needs is
an optimal mix of different enforcement mechanisms, that should be thought of
as a coherent system of enforcement from the very beginning, that is, from the
first stages of the process of lawmaking.
PB  - Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje
T2  - Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 3 / Perspectives of Implementation of European Standards in Serbian Legal System : Volume III
T1  - Mehanizmi zaštite zakonom garantovanih prava potrošača
T1  - Enforcement of Consumer Protection Laws
EP  - 191
SP  - 169
ER  - 
@inbook{
author = "Karanikić Mirić, Marija",
year = "2013",
abstract = "Poslednjih deset godina za Srbiju je karakteristična učestala zakonodavna
delatnost u oblasti zaštite potrošača. To nije posledica intenzivnih društvenih
promena u ovoj oblasti, nego procesa pisanja i usvajanja zakona, koji se odvija
po principu pokušaja, greške i nedovoljno promišljenog pokušaja da se greška
ispravi. Osnovni uzrok neefikasnosti zaštite prava koja su potrošačima garantovana
zakonom nije u sadržini materijalnopravnih odredaba novog Zakona
o zaštiti potrošača, nego u njegovim postojećim (i nedostajućim) procesnim
odredbama. Evropska prava poznaju različite postupke za zaštitu zakonom garantovanih
prava potrošača. Reč je o nizu sudskih i vansudskih, privatnopravnih
i javnopravnih mehanizama kojima se ex post i ex ante štite individualna
i kolektivna potrošačka prava i pravom priznati interesi. Osim toga, postoji
mogućnost trgovačke samoregulacije, samoobavezivanja u okviru različitih komora,
udruženja i saveza. Srbiji je potrebna optimalna kombinacija različitih
mehanizama zaštite, o kojima bi se unapred, već u postupku pisanja zakona,
razmišljalo kao o jedinstvenom sistemu., For the last ten years Serbia has been characterized by an intensive legislative
activity in the field of consumer protection. This is not a result of demanding
social changes, but of the process of lawmaking, which takes place in a series
of trials, errors, and insufficiently deliberated attempts to rectify the errors. The
main cause of ineffectiveness of consumer protection are not the provisions of
the Consumer Protection Act regarding contents of the consumer rights, but the
scarcity of its enforcement provisions and the deficiencies of the existing ones.
There are many different mechanisms of enforcing consumer rights in the laws
of European countries. They include private and public enforcement, enforcement
through the court system or out of it, and they provide for ex ante or ex
post protection of either individual or collective consumer rights and legally protected
interests. In addition, there is a possibility of self-regulation of the traders’
behavior, within their chambers, unions and associations. What Serbia needs is
an optimal mix of different enforcement mechanisms, that should be thought of
as a coherent system of enforcement from the very beginning, that is, from the
first stages of the process of lawmaking.",
publisher = "Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje",
journal = "Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 3 / Perspectives of Implementation of European Standards in Serbian Legal System : Volume III",
booktitle = "Mehanizmi zaštite zakonom garantovanih prava potrošača, Enforcement of Consumer Protection Laws",
pages = "191-169"
}
Karanikić Mirić, M.. (2013). Mehanizmi zaštite zakonom garantovanih prava potrošača. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 3 / Perspectives of Implementation of European Standards in Serbian Legal System : Volume III
Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje., 169-191.
Karanikić Mirić M. Mehanizmi zaštite zakonom garantovanih prava potrošača. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 3 / Perspectives of Implementation of European Standards in Serbian Legal System : Volume III. 2013;:169-191..
Karanikić Mirić, Marija, "Mehanizmi zaštite zakonom garantovanih prava potrošača" in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 3 / Perspectives of Implementation of European Standards in Serbian Legal System : Volume III (2013):169-191.

Understanding the Enforcement Malfunction of Consumer Legislation in Serbia

Karanikić-Mirić, Marija

(Springer, New York, 2013)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2013
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/707
AB  - The new Serbian Law on Consumer Protection was passed in October 2010, and its enactment and general outlook may be attributed to the continuous political pressure and financial and technical support by the European Union (EU). This paper outlines several factors that may have contributed to the weakness of enforcement in Serbia, so that while consumer legislation is fairly harmonized with the EU acquis, national standards of consumer protection lag behind those in the EU. These tentative explanations of the enforcement malfunction include (1) the lack of institutional capacity to receive the professional and technical support of the EU, (2) external pressure as the main incentive for legislative change, (3) the lack of belief in the social relevance of legislative changes as such, (4) the deficiency of the enforcement mechanisms and the lack of appreciation of their importance, and (5) the absence of cooperation between the stakeholders and institutional resistance to change. Consumer protection is not an exceptional field characterized by the risks of enforcement failure. Moreover, the difficulties described in the article are not limited to Serbia, as they also happen in other jurisdictions, even if in different shapes and forms. The success of aligning the national norms to those of the EU and the success of legal transplants in general are always quite uncertain. In that sense, the case of consumer policy in Serbia should be understood as an instance that may illuminate a class of phenomena.
PB  - Springer, New York
T2  - Journal of Consumer Policy
T1  - Understanding the Enforcement Malfunction of Consumer Legislation in Serbia
EP  - 246
IS  - 3
SP  - 231
VL  - 36
DO  - 10.1007/s10603-013-9231-3
UR  - conv_3026
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2013",
abstract = "The new Serbian Law on Consumer Protection was passed in October 2010, and its enactment and general outlook may be attributed to the continuous political pressure and financial and technical support by the European Union (EU). This paper outlines several factors that may have contributed to the weakness of enforcement in Serbia, so that while consumer legislation is fairly harmonized with the EU acquis, national standards of consumer protection lag behind those in the EU. These tentative explanations of the enforcement malfunction include (1) the lack of institutional capacity to receive the professional and technical support of the EU, (2) external pressure as the main incentive for legislative change, (3) the lack of belief in the social relevance of legislative changes as such, (4) the deficiency of the enforcement mechanisms and the lack of appreciation of their importance, and (5) the absence of cooperation between the stakeholders and institutional resistance to change. Consumer protection is not an exceptional field characterized by the risks of enforcement failure. Moreover, the difficulties described in the article are not limited to Serbia, as they also happen in other jurisdictions, even if in different shapes and forms. The success of aligning the national norms to those of the EU and the success of legal transplants in general are always quite uncertain. In that sense, the case of consumer policy in Serbia should be understood as an instance that may illuminate a class of phenomena.",
publisher = "Springer, New York",
journal = "Journal of Consumer Policy",
title = "Understanding the Enforcement Malfunction of Consumer Legislation in Serbia",
pages = "246-231",
number = "3",
volume = "36",
doi = "10.1007/s10603-013-9231-3",
url = "conv_3026"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2013). Understanding the Enforcement Malfunction of Consumer Legislation in Serbia. in Journal of Consumer Policy
Springer, New York., 36(3), 231-246.
https://doi.org/10.1007/s10603-013-9231-3
conv_3026
Karanikić-Mirić M. Understanding the Enforcement Malfunction of Consumer Legislation in Serbia. in Journal of Consumer Policy. 2013;36(3):231-246.
doi:10.1007/s10603-013-9231-3
conv_3026 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Understanding the Enforcement Malfunction of Consumer Legislation in Serbia" in Journal of Consumer Policy, 36, no. 3 (2013):231-246,
https://doi.org/10.1007/s10603-013-9231-3 .,
conv_3026 .
2

Dužnost obaveštavanja u srpskom potrošačkom pravu

Karanikić Mirić, Marija

(Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje, 2012)

TY  - CHAP
AU  - Karanikić Mirić, Marija
PY  - 2012
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1929
AB  - Evropsko ugovorno potrošačko pravo prožeto je idejom o dužnosti trgovca
da jednostavnim i razumljivim jezikom obavesti potrošača o pojedinostima koje
su od značaja za donošenje razborite ekonomske odluke. U nastojanju da srpsko
pravo uskladi sa evropskim standardima zaštite potrošača, domaći zakonodavac
je na načelnom nivou garantovao pravo potrošača na obaveštenost. Оsim te načelne
garancije, novi Zakon o zaštiti potrošača (ZZP) sadrži čitav niz pravila o
dužnosti obaveštavanja koja pada na trgovca. Tu treba ubrojati: opšta pravila o
predugovornom obaveštavanju i isticanju cena, zatim zabranu različitih oblika
obmanjujućeg poslovanja i njihovo prekršajno sankcionisanje, kao i pravila o apsolutnoj
ništavosti nejasnih i nerazumljivih odredaba u potrošačkim ugovorima.
Te norme važe za sve vrste potrošačkih ugovora. ZZP sadrži i posebna pravila
o dužnosti obaveštavanja, koja se odnose na: ugovore na daljinu, a posebno na
elektronsku trgovinu i pružanje finansijskih usluga na daljinu, zatim na ugovore
zaključene izvan poslovnih prostorija trgovca, ugovore o pružanju usluga i, posebno,
ugovore o pružanju usluga od opšteg ekonomskog interesa, potom na ugovor
o turističkom putovanju i druge imenovane potrošačke ugovore u turizmu. Posebnim
pravilima uređena je i dužnost obaveštavanja potrošača o pravu na odustanak
od ugovora, to jest o zakonom garantovanom pravu potrošača da, u kratkom
roku nakon zaključenja ugovora određene vrste, jednostrano raskine taj ugovor,
i to besplatno i bez obaveze da navede razloge iz kojih to čini. Pored svega navedenog,
ZZP sankcioniše zloupotrebu reči garancija kod ugovora o prodaji robe. U
ovom radu razmotreno je nekoliko pitanja u vezi sa dužnosti trgovca da informiše
potrošače na propisani način. Prvo, tu je pitanje sadržine obaveštenja koja je trgovac
dužan da pruži potrošaču, a onda i pitanje vremena, odnosno kada nastaje
obaveza trgovca da potrošaču pruži određena obaveštenja. To može da bude pre
zaključenja ugovora, to jest u predugovornoj fazi, prilikom zaključenja ugovora ili
za vreme trajanja ugovornog odnosa. Osim toga, postavlja se pitanje forme u kojoj
propisana obaveštenja treba da budu stavljena potrošaču na raspolaganje. Na
kraju, otvara se pitanje sankcija koje slede za povredu dužnosti obaveštavanja, a
koje mogu da budu privatnopravnog ili javnopravnog karaktera.
AB  - The idea of the trader having a special duty to inform the consumer on a
number of matters before, during and after contract formation is well-established
in the Consumer acquis. The function of the information rules, which
may be found in a number of directives, is to give power to the average consumer
to make an informed economic decision, relating to, for instance, whether to
enter into a contractual relationship or not, whether to make payment in whole
or partially, whether to exercise a contractual right or not, etc.
In October 2010, the National Assembly of the Republic of Serbia passed
the new Act on Consumer Protection (ACP). The ACP aims to fully transpose
into Serbian law a number of EU directives, regulations and recommendations,
or at least their provisions relevant to the issues of consumer protection. This
includes the abovementioned information rules. This paper covers a number of
issues relating to information duties of the trader under the ACP. Firstly, there
is the question of the appropriate timeframe, within which the trader has to provide the consumer with certain information. The information duties may
belong to the pre-contractual or contractual stage of the trader-consumer relationship.
Secondly, there is the question of content, i.e. of the specific data that
must be provided to the consumer in a timely fashion. In addition, there are
some formal requirements relating to the manner in which the information has
to be provided Finally, there is the concern relating to sanctions for breach of
information duties.
PB  - Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje
T2  - Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 2 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume II
T1  - Dužnost obaveštavanja u srpskom potrošačkom pravu
T1  - Information duties in Serbian consumer law
EP  - 221
SP  - 199
ER  - 
@inbook{
author = "Karanikić Mirić, Marija",
year = "2012",
abstract = "Evropsko ugovorno potrošačko pravo prožeto je idejom o dužnosti trgovca
da jednostavnim i razumljivim jezikom obavesti potrošača o pojedinostima koje
su od značaja za donošenje razborite ekonomske odluke. U nastojanju da srpsko
pravo uskladi sa evropskim standardima zaštite potrošača, domaći zakonodavac
je na načelnom nivou garantovao pravo potrošača na obaveštenost. Оsim te načelne
garancije, novi Zakon o zaštiti potrošača (ZZP) sadrži čitav niz pravila o
dužnosti obaveštavanja koja pada na trgovca. Tu treba ubrojati: opšta pravila o
predugovornom obaveštavanju i isticanju cena, zatim zabranu različitih oblika
obmanjujućeg poslovanja i njihovo prekršajno sankcionisanje, kao i pravila o apsolutnoj
ništavosti nejasnih i nerazumljivih odredaba u potrošačkim ugovorima.
Te norme važe za sve vrste potrošačkih ugovora. ZZP sadrži i posebna pravila
o dužnosti obaveštavanja, koja se odnose na: ugovore na daljinu, a posebno na
elektronsku trgovinu i pružanje finansijskih usluga na daljinu, zatim na ugovore
zaključene izvan poslovnih prostorija trgovca, ugovore o pružanju usluga i, posebno,
ugovore o pružanju usluga od opšteg ekonomskog interesa, potom na ugovor
o turističkom putovanju i druge imenovane potrošačke ugovore u turizmu. Posebnim
pravilima uređena je i dužnost obaveštavanja potrošača o pravu na odustanak
od ugovora, to jest o zakonom garantovanom pravu potrošača da, u kratkom
roku nakon zaključenja ugovora određene vrste, jednostrano raskine taj ugovor,
i to besplatno i bez obaveze da navede razloge iz kojih to čini. Pored svega navedenog,
ZZP sankcioniše zloupotrebu reči garancija kod ugovora o prodaji robe. U
ovom radu razmotreno je nekoliko pitanja u vezi sa dužnosti trgovca da informiše
potrošače na propisani način. Prvo, tu je pitanje sadržine obaveštenja koja je trgovac
dužan da pruži potrošaču, a onda i pitanje vremena, odnosno kada nastaje
obaveza trgovca da potrošaču pruži određena obaveštenja. To može da bude pre
zaključenja ugovora, to jest u predugovornoj fazi, prilikom zaključenja ugovora ili
za vreme trajanja ugovornog odnosa. Osim toga, postavlja se pitanje forme u kojoj
propisana obaveštenja treba da budu stavljena potrošaču na raspolaganje. Na
kraju, otvara se pitanje sankcija koje slede za povredu dužnosti obaveštavanja, a
koje mogu da budu privatnopravnog ili javnopravnog karaktera., The idea of the trader having a special duty to inform the consumer on a
number of matters before, during and after contract formation is well-established
in the Consumer acquis. The function of the information rules, which
may be found in a number of directives, is to give power to the average consumer
to make an informed economic decision, relating to, for instance, whether to
enter into a contractual relationship or not, whether to make payment in whole
or partially, whether to exercise a contractual right or not, etc.
In October 2010, the National Assembly of the Republic of Serbia passed
the new Act on Consumer Protection (ACP). The ACP aims to fully transpose
into Serbian law a number of EU directives, regulations and recommendations,
or at least their provisions relevant to the issues of consumer protection. This
includes the abovementioned information rules. This paper covers a number of
issues relating to information duties of the trader under the ACP. Firstly, there
is the question of the appropriate timeframe, within which the trader has to provide the consumer with certain information. The information duties may
belong to the pre-contractual or contractual stage of the trader-consumer relationship.
Secondly, there is the question of content, i.e. of the specific data that
must be provided to the consumer in a timely fashion. In addition, there are
some formal requirements relating to the manner in which the information has
to be provided Finally, there is the concern relating to sanctions for breach of
information duties.",
publisher = "Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje",
journal = "Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 2 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume II",
booktitle = "Dužnost obaveštavanja u srpskom potrošačkom pravu, Information duties in Serbian consumer law",
pages = "221-199"
}
Karanikić Mirić, M.. (2012). Dužnost obaveštavanja u srpskom potrošačkom pravu. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 2 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume II
Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje., 199-221.
Karanikić Mirić M. Dužnost obaveštavanja u srpskom potrošačkom pravu. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 2 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume II. 2012;:199-221..
Karanikić Mirić, Marija, "Dužnost obaveštavanja u srpskom potrošačkom pravu" in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 2 / Perspectives of Implementa                  tion of European Standards in Serbian Legal System : Volume II (2012):199-221.

Ograničenja odgovornosti za štetu u srpskom pravu

Karanikić-Mirić, Marija

(Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd, 2012)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2012
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/651
AB  - U savremenim evropskim pravnim sistemima širi se krug pravom priznatih osnova odgovornosti za prouzrokovanu štetu. Sudovi dosuđuju naknade u većim iznosima nego ranije, a oštećenici su spremniji da naknadu štete zahtevaju sudskim putem. Evropska prava poznaju različite instrumente kojima se rastući domašaj i obim ustanove odgovornosti drži u razumnim granicama. Tim instrumentima vrši se fina korekcija efekata primene načela potpune naknade, s idejom da se interesi oštećenika i štetnika odnosno odgovornog lica dovedu u pravičan balans. Pod pravičnom ravnotežom interesa ne misli se na redistribuciju dobara s ciljem ispravljanja društvenih nejednakosti, nego na to da, kada se uzmu u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, treba ostvariti potpunu naknadu štete koju trpi oštećenik, ali ne po cenu da se pređe granica opravdanog i da se odgovorno lice neosnovano optereti. Najteže pitanje koje se u tom kontekstu postavlja jeste gde je ta granica opravdanog odnosno kako prepoznati da su interesi oštećenika i odgovornog lica u ravnoteži. Predmet ovoga rada su različiti mehanizmi kojima se u srpskom pravu može ograničiti, ili čak isključiti, odgovornost za pričinjenu štetu. Reč je o slučajevima kada su ispunjeni svi uslovi da se odgovornost zasnuje, pa nje ipak nema ili je nema u obimu u kojem bi redovno trebalo da je bude. Razmatraju se pravom priznati razlozi na kojima se u srpskom pravu zasnivaju različita ograničenja odgovornosti za štetu. U tom smislu autor ispituje: 1. voljno, sudsko i zakonsko ograničenje odgovornosti, 2. vremensko ograničenje, a potom ograničenja u pogledu 3. osnova odgovornosti, 4. identiteta oštećenika i odgovornog lica, 5. vrste štete i 6. iznosa dugovane naknade, kao i 7. posebne slučajeve isključenja odgovornosti i 8. povredu dužnosti obaveštavanja, koja se sankcioniše gubitkom prava na naknadu štete.
AB  - Modern European tort law systems are marked by multiplication of the heads of damages, increase in the possibilities for the injured parties to pass on the damage they incurred, raise in the amount of the awarded damages, and an increasing claim-consciousness of possible plaintiffs. These systems have developed different mechanisms of keeping liability in torts within reasonable limits. They provide tools for fine corrections of the effects of the principle of full compensation, the purpose of such tools being to ensure fair balance of the interests of injured party and tortfeasor. This means that, when all circumstances of the case are taken into consideration, the tortfeasor’s burden of liability should be reduced in the event that the principle of full compensation fails to produce fair and reasonable results in the case at hand. The purpose of these instruments is not to rectify social or economic differences, but to make certain that, taking all circumstances into account, liability is not unjustifiably burdensome for the tortfeasor. What is justified with respect to the limits of liability for damage is one of the most tasking questions of tort law. The main concern of this paper are different instruments of Serbian law intended for keeping tortuous liability within reasonable limits, that is, the mechanisms which limit, or exclude liability under Serbian tort law, though the general conditions of liability are satisfied. These include 1. statutory, judicial and voluntary limitations of liability, 2. limitations in time, 3. limitations with respect to the grounds of liability, 4. limitations concerning the identities of injured party and tortfeasor, 5. limitations regarding the heads of damages, as well as 6. those in respect of the amounts of compensation, 7. special instances of the exclusion of liability, and 8. breach of information duties which may lead to a loss of right to compensation.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd
T2  - Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
T1  - Ograničenja odgovornosti za štetu u srpskom pravu
T1  - Limitations of liability for damage under Serbian law
EP  - 273
IS  - 1
SP  - 244
VL  - 60
UR  - conv_252
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2012",
abstract = "U savremenim evropskim pravnim sistemima širi se krug pravom priznatih osnova odgovornosti za prouzrokovanu štetu. Sudovi dosuđuju naknade u većim iznosima nego ranije, a oštećenici su spremniji da naknadu štete zahtevaju sudskim putem. Evropska prava poznaju različite instrumente kojima se rastući domašaj i obim ustanove odgovornosti drži u razumnim granicama. Tim instrumentima vrši se fina korekcija efekata primene načela potpune naknade, s idejom da se interesi oštećenika i štetnika odnosno odgovornog lica dovedu u pravičan balans. Pod pravičnom ravnotežom interesa ne misli se na redistribuciju dobara s ciljem ispravljanja društvenih nejednakosti, nego na to da, kada se uzmu u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, treba ostvariti potpunu naknadu štete koju trpi oštećenik, ali ne po cenu da se pređe granica opravdanog i da se odgovorno lice neosnovano optereti. Najteže pitanje koje se u tom kontekstu postavlja jeste gde je ta granica opravdanog odnosno kako prepoznati da su interesi oštećenika i odgovornog lica u ravnoteži. Predmet ovoga rada su različiti mehanizmi kojima se u srpskom pravu može ograničiti, ili čak isključiti, odgovornost za pričinjenu štetu. Reč je o slučajevima kada su ispunjeni svi uslovi da se odgovornost zasnuje, pa nje ipak nema ili je nema u obimu u kojem bi redovno trebalo da je bude. Razmatraju se pravom priznati razlozi na kojima se u srpskom pravu zasnivaju različita ograničenja odgovornosti za štetu. U tom smislu autor ispituje: 1. voljno, sudsko i zakonsko ograničenje odgovornosti, 2. vremensko ograničenje, a potom ograničenja u pogledu 3. osnova odgovornosti, 4. identiteta oštećenika i odgovornog lica, 5. vrste štete i 6. iznosa dugovane naknade, kao i 7. posebne slučajeve isključenja odgovornosti i 8. povredu dužnosti obaveštavanja, koja se sankcioniše gubitkom prava na naknadu štete., Modern European tort law systems are marked by multiplication of the heads of damages, increase in the possibilities for the injured parties to pass on the damage they incurred, raise in the amount of the awarded damages, and an increasing claim-consciousness of possible plaintiffs. These systems have developed different mechanisms of keeping liability in torts within reasonable limits. They provide tools for fine corrections of the effects of the principle of full compensation, the purpose of such tools being to ensure fair balance of the interests of injured party and tortfeasor. This means that, when all circumstances of the case are taken into consideration, the tortfeasor’s burden of liability should be reduced in the event that the principle of full compensation fails to produce fair and reasonable results in the case at hand. The purpose of these instruments is not to rectify social or economic differences, but to make certain that, taking all circumstances into account, liability is not unjustifiably burdensome for the tortfeasor. What is justified with respect to the limits of liability for damage is one of the most tasking questions of tort law. The main concern of this paper are different instruments of Serbian law intended for keeping tortuous liability within reasonable limits, that is, the mechanisms which limit, or exclude liability under Serbian tort law, though the general conditions of liability are satisfied. These include 1. statutory, judicial and voluntary limitations of liability, 2. limitations in time, 3. limitations with respect to the grounds of liability, 4. limitations concerning the identities of injured party and tortfeasor, 5. limitations regarding the heads of damages, as well as 6. those in respect of the amounts of compensation, 7. special instances of the exclusion of liability, and 8. breach of information duties which may lead to a loss of right to compensation.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd",
journal = "Anali Pravnog fakulteta u Beogradu",
title = "Ograničenja odgovornosti za štetu u srpskom pravu, Limitations of liability for damage under Serbian law",
pages = "273-244",
number = "1",
volume = "60",
url = "conv_252"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2012). Ograničenja odgovornosti za štetu u srpskom pravu. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd., 60(1), 244-273.
conv_252
Karanikić-Mirić M. Ograničenja odgovornosti za štetu u srpskom pravu. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. 2012;60(1):244-273.
conv_252 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Ograničenja odgovornosti za štetu u srpskom pravu" in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 60, no. 1 (2012):244-273,
conv_252 .

Usklađenost srpskog potrošačkog prava sa direktivom 99/44/EZ o prodaji robe široke potrošnje I pratećim garancijama

Karanikić Mirić, Marija

(Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje, 2011)

TY  - CHAP
AU  - Karanikić Mirić, Marija
PY  - 2011
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1908
AB  - Prvi ozbiljan pokušaj da se srpsko ugovorno potrošačko pravo uskladi sa
Direktivom 99/44/EZ o prodaji robe široke potrošnje i pratećim garancijama
učinjen je krajem 2010. godine, usvajanjem novog Zakona o zaštiti potrošača.
Taj zakon sadrži posebna pravila o odgovornosti trgovca u slučaju da prodata
i predata roba odnosno pružena usluga nije saobrazna potrošačkom ugovoru.
S tim u vezi, autor otvara dva pitanja. Na prvom mestu, u kakvom su odnosu
nova pravila potrošačkog prava o saobraznosti robe i usluga sa još uvek važećim
pravilima Zakona o obligacionim odnosima, kojima se uređuje odgovornost ugovarača
za materijalne nedostatke ispunjenja. I drugo, da li je domaće potrošačko
pravo sada u potpunosti usklađeno sa pravilima Direktive 99/44/EZ.
AB  - The first considerable attempt to transpose into Serbian law the rules of Directive
99/44/EC concerning sale of consumer goods and associated guarantees
was made by the legislator in October 2010, when the new and long waited for
Law on Consumer Protection (LCP) was enacted. LCP usually follows closely
EU Acquis, but takes account of the necessity to extend it, based on the ongoing
review of EU directives (the Commission’s Proposal for a Directive on consumer
rights (2008), with recent amendments by the Schwab report of European Parliament),
or on comparative law. LCP includes the rules on trader’s liability for
lack of conformity of goods and services to the consumer contract (garantie légale),
as well as the rules on commercial guarantees (garantie commerciale ou
contractuelle). The author examines the relation of the newly enacted rules of
LCP to the existing rules of Serbian Law on Obligations on liability of a contracting
party for material defects in performance. Secondly, the author looks
at the adequacy of manner in which implementation of the Directive 99/44/EC
was carried out.
PB  - Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje
T2  - Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 1 / Perspectives of Implementation of European Standards in Serbian Legal System : Volume I
T1  - Usklađenost srpskog potrošačkog prava sa direktivom 99/44/EZ o prodaji robe široke potrošnje I pratećim garancijama
T1  - Implementation of the rules of directive 1999/44/EC concerning sale of consumer goods and associated guarantees in Serbia
EP  - 191
SP  - 173
ER  - 
@inbook{
author = "Karanikić Mirić, Marija",
year = "2011",
abstract = "Prvi ozbiljan pokušaj da se srpsko ugovorno potrošačko pravo uskladi sa
Direktivom 99/44/EZ o prodaji robe široke potrošnje i pratećim garancijama
učinjen je krajem 2010. godine, usvajanjem novog Zakona o zaštiti potrošača.
Taj zakon sadrži posebna pravila o odgovornosti trgovca u slučaju da prodata
i predata roba odnosno pružena usluga nije saobrazna potrošačkom ugovoru.
S tim u vezi, autor otvara dva pitanja. Na prvom mestu, u kakvom su odnosu
nova pravila potrošačkog prava o saobraznosti robe i usluga sa još uvek važećim
pravilima Zakona o obligacionim odnosima, kojima se uređuje odgovornost ugovarača
za materijalne nedostatke ispunjenja. I drugo, da li je domaće potrošačko
pravo sada u potpunosti usklađeno sa pravilima Direktive 99/44/EZ., The first considerable attempt to transpose into Serbian law the rules of Directive
99/44/EC concerning sale of consumer goods and associated guarantees
was made by the legislator in October 2010, when the new and long waited for
Law on Consumer Protection (LCP) was enacted. LCP usually follows closely
EU Acquis, but takes account of the necessity to extend it, based on the ongoing
review of EU directives (the Commission’s Proposal for a Directive on consumer
rights (2008), with recent amendments by the Schwab report of European Parliament),
or on comparative law. LCP includes the rules on trader’s liability for
lack of conformity of goods and services to the consumer contract (garantie légale),
as well as the rules on commercial guarantees (garantie commerciale ou
contractuelle). The author examines the relation of the newly enacted rules of
LCP to the existing rules of Serbian Law on Obligations on liability of a contracting
party for material defects in performance. Secondly, the author looks
at the adequacy of manner in which implementation of the Directive 99/44/EC
was carried out.",
publisher = "Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje",
journal = "Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 1 / Perspectives of Implementation of European Standards in Serbian Legal System : Volume I",
booktitle = "Usklađenost srpskog potrošačkog prava sa direktivom 99/44/EZ o prodaji robe široke potrošnje I pratećim garancijama, Implementation of the rules of directive 1999/44/EC concerning sale of consumer goods and associated guarantees in Serbia",
pages = "191-173"
}
Karanikić Mirić, M.. (2011). Usklađenost srpskog potrošačkog prava sa direktivom 99/44/EZ o prodaji robe široke potrošnje I pratećim garancijama. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 1 / Perspectives of Implementation of European Standards in Serbian Legal System : Volume I
Beograd : Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Centar za izdavaštvo i informisanje., 173-191.
Karanikić Mirić M. Usklađenost srpskog potrošačkog prava sa direktivom 99/44/EZ o prodaji robe široke potrošnje I pratećim garancijama. in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 1 / Perspectives of Implementation of European Standards in Serbian Legal System : Volume I. 2011;:173-191..
Karanikić Mirić, Marija, "Usklađenost srpskog potrošačkog prava sa direktivom 99/44/EZ o prodaji robe široke potrošnje I pratećim garancijama" in Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije : zbornik radova. Knj. 1 / Perspectives of Implementation of European Standards in Serbian Legal System : Volume I (2011):173-191.

Zastarelost potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim delom

Karanikić-Mirić, Marija

(Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd, 2011)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2011
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/567
AB  - Dva su pitanja u središtu ovoga rada. Prvo je važenje privilegovanog roka zastarelosti iz čl. 377, st. 1 Zakona o obligacionim odnosima. Da li produženi rok zastarelosti potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim delom važi samo prema štetniku ili i prema licu koje za štetnika odgovara? Drugo se tiče mogućnosti da parnični sud, za potrebe primene pomenutog privilegovanog roka, rešava o postojanju krivičnog dela kao prethodnom pitanju. Autor navodi argumente u prilog tvrdnji da produženi rok zastarelosti prava na naknadu štete koja je pričinjena krivičnim delom važi prema štetniku, kao i prema svakom licu koje za štetu odgovara po pravilima o odgovornosti za drugoga, bez obzira na osnov te odgovornosti. I drugo, autor smatra da parnični sud može da utvrđuje postojanje krivičnog dela kao pravnog odnosa koji nije predmet spora, ali od kojeg zavisi meritorna odluka, izuzev ako je u krivičnom postupku protiv štetnika kao učinioca krivičnog dela doneta pravnosnažna osuđujuća ili oslobađajuća presuda. Domaći sudovi već šezdeset godina lutaju u potrazi za odgovorima na ova pitanja, a Komisija za izradu građanskog zakonika još uvek nije dala konačan predlog pravila o privilegovanom roku zastarelosti.
AB  - Two questions are in the main focus of this paper. Firstly, whether the prolonged prescription period in case of damage caused by a criminal act (Art. 377, para 1, Serbian Law on Obligations) runs solely against a wrongdoer, or also against a person who is vicariously liable for damage caused by the wrongdoer. Secondly, whether civil courts may decide on the existence of a criminal act as a preliminary issue or not, and if they may, under what conditions. The practice of national courts with respect to these issues is unsettled for the past sixty years, and the national Civil Code Drafting Commission has not, as yet, put out a final proposal of a rule on prolonged prescription period. On the first matter, the author offers linguistic, historical, functional, economic and other arguments supporting the idea that the extended prescription period should run both against the wrongdoer who has caused damage by performing a criminal act, and against person liable for the consequences of the wrongdoer's actions, irrespective of grounds of their civil liabilities. Furthermore, the author maintains that question of whether a criminal act was performed by the wrongdoer or not, may be resolved before civil courts as a preliminary issue, except for the case where criminal court has decided on the merits, i.e. handed down either a condemnatory, or a verdict of acquittal.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd
T2  - Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
T1  - Zastarelost potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim delom
T1  - Prescription concerning damages claims in case of damage caused by a criminal act
EP  - 204
IS  - 1
SP  - 178
VL  - 59
UR  - conv_222
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2011",
abstract = "Dva su pitanja u središtu ovoga rada. Prvo je važenje privilegovanog roka zastarelosti iz čl. 377, st. 1 Zakona o obligacionim odnosima. Da li produženi rok zastarelosti potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim delom važi samo prema štetniku ili i prema licu koje za štetnika odgovara? Drugo se tiče mogućnosti da parnični sud, za potrebe primene pomenutog privilegovanog roka, rešava o postojanju krivičnog dela kao prethodnom pitanju. Autor navodi argumente u prilog tvrdnji da produženi rok zastarelosti prava na naknadu štete koja je pričinjena krivičnim delom važi prema štetniku, kao i prema svakom licu koje za štetu odgovara po pravilima o odgovornosti za drugoga, bez obzira na osnov te odgovornosti. I drugo, autor smatra da parnični sud može da utvrđuje postojanje krivičnog dela kao pravnog odnosa koji nije predmet spora, ali od kojeg zavisi meritorna odluka, izuzev ako je u krivičnom postupku protiv štetnika kao učinioca krivičnog dela doneta pravnosnažna osuđujuća ili oslobađajuća presuda. Domaći sudovi već šezdeset godina lutaju u potrazi za odgovorima na ova pitanja, a Komisija za izradu građanskog zakonika još uvek nije dala konačan predlog pravila o privilegovanom roku zastarelosti., Two questions are in the main focus of this paper. Firstly, whether the prolonged prescription period in case of damage caused by a criminal act (Art. 377, para 1, Serbian Law on Obligations) runs solely against a wrongdoer, or also against a person who is vicariously liable for damage caused by the wrongdoer. Secondly, whether civil courts may decide on the existence of a criminal act as a preliminary issue or not, and if they may, under what conditions. The practice of national courts with respect to these issues is unsettled for the past sixty years, and the national Civil Code Drafting Commission has not, as yet, put out a final proposal of a rule on prolonged prescription period. On the first matter, the author offers linguistic, historical, functional, economic and other arguments supporting the idea that the extended prescription period should run both against the wrongdoer who has caused damage by performing a criminal act, and against person liable for the consequences of the wrongdoer's actions, irrespective of grounds of their civil liabilities. Furthermore, the author maintains that question of whether a criminal act was performed by the wrongdoer or not, may be resolved before civil courts as a preliminary issue, except for the case where criminal court has decided on the merits, i.e. handed down either a condemnatory, or a verdict of acquittal.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd",
journal = "Anali Pravnog fakulteta u Beogradu",
title = "Zastarelost potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim delom, Prescription concerning damages claims in case of damage caused by a criminal act",
pages = "204-178",
number = "1",
volume = "59",
url = "conv_222"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2011). Zastarelost potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim delom. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd., 59(1), 178-204.
conv_222
Karanikić-Mirić M. Zastarelost potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim delom. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. 2011;59(1):178-204.
conv_222 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Zastarelost potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim delom" in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 59, no. 1 (2011):178-204,
conv_222 .

Odmeravanje naknade štete prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika

Karanikić-Mirić, Marija

(Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd i Institut za uporedno pravo, Beograd, 2011)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2011
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/565
AB  - Prema odredbi čl. 189, st. 4 srpskog Zakona o obligacionim odnosima, ako je neka oštećenikova stvar uništena ili oštećena krivičnim delom učinjenim sa umišljajem, sud može da odredi visinu naknade štete prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika. Neka pitanja u vezi sa primenom tog pravila ostala su sporna u pravnoj teoriji i praksi domaćih sudova. Prvo pitanje tiče se prirode pravila o odmeravanju naknade prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika. Da li je reč o subjektivnom merilu naknade imovinske štete ili o afekcionoj vrednosti oštećene ili uništene stvari kao obliku moralne štete? Drugo, da li se pomenuta norma primenjuje kada, prema pravilima o građanskoj odgovornosti za drugoga, neko drugi, a ne sam štetnik, odgovara za štetu pričinjenu umišljajnim krivičnim delom? I treće, može li, za potrebe primene posebnog pravila o odmeravanju naknade štete, parnični sud da rešava o postojanju umišljajnog krivičnog dela kao o prethodnom pitanju?.
AB  - Under Art. 189, para. 4 of Serbian Law on Obligations (LoO), if a thing is damaged or destroyed by an intentional criminal act, the court may calculate and award damages according to the value the thing had for the damaged party. Some issues regarding understanding and application of this rule remained unresolved both in the Serbian legal doctrine, and in the practice of Serbian courts. The first question is whether the aforesaid rule relates to (1) a special, subjective method of calculation of damages in case of patrimonial damage, more precisely damage to, or destruction of a corporeal thing, or to (2) pain and suffering due to damage to, or loss of a thing, which may only qualify as a type of moral, non-patrimonial damage. Secondly, there is no conclusive answer as to the question of applicability of Art. 189, para. 4 LoO in the event of vicarious liability. And thirdly, there is an open question of whether civil courts may decide on the existence of an intentional criminal act as a preliminary issue or not, and if they may, then under what conditions. Firstly, the author maintains that there are strong arguments to uphold the idea that Art. 189, para. 4 LoO lays down a special, subjective method of calculation of patrimonial damage, but doubts the need of keeping such rule in the context of principle of integral compensation, which is one of the fundamental principles of Serbian tort law. On the second matter, the author supports the idea that the aforesaid rule should also apply in the event of vicarious liability, that is against a person liable for the consequences of the wrongdoer's actions, irrespective of grounds of their civil liabilities. In the end, the author maintains that question of whether an intentional criminal act was performed by the wrongdoer or not, may be resolved before civil courts as a preliminary issue, except for the case where criminal court has already decided on the merits, i.e. handed down either a condemnatory, or a verdict of acquittal.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd i Institut za uporedno pravo, Beograd
T2  - Crimen (Beograd)
T1  - Odmeravanje naknade štete prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika
T1  - Calculation of damages in case of damage to or loss of a thing caused by criminal act
EP  - 87
IS  - 1
SP  - 67
VL  - 2
UR  - conv_2753
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2011",
abstract = "Prema odredbi čl. 189, st. 4 srpskog Zakona o obligacionim odnosima, ako je neka oštećenikova stvar uništena ili oštećena krivičnim delom učinjenim sa umišljajem, sud može da odredi visinu naknade štete prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika. Neka pitanja u vezi sa primenom tog pravila ostala su sporna u pravnoj teoriji i praksi domaćih sudova. Prvo pitanje tiče se prirode pravila o odmeravanju naknade prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika. Da li je reč o subjektivnom merilu naknade imovinske štete ili o afekcionoj vrednosti oštećene ili uništene stvari kao obliku moralne štete? Drugo, da li se pomenuta norma primenjuje kada, prema pravilima o građanskoj odgovornosti za drugoga, neko drugi, a ne sam štetnik, odgovara za štetu pričinjenu umišljajnim krivičnim delom? I treće, može li, za potrebe primene posebnog pravila o odmeravanju naknade štete, parnični sud da rešava o postojanju umišljajnog krivičnog dela kao o prethodnom pitanju?., Under Art. 189, para. 4 of Serbian Law on Obligations (LoO), if a thing is damaged or destroyed by an intentional criminal act, the court may calculate and award damages according to the value the thing had for the damaged party. Some issues regarding understanding and application of this rule remained unresolved both in the Serbian legal doctrine, and in the practice of Serbian courts. The first question is whether the aforesaid rule relates to (1) a special, subjective method of calculation of damages in case of patrimonial damage, more precisely damage to, or destruction of a corporeal thing, or to (2) pain and suffering due to damage to, or loss of a thing, which may only qualify as a type of moral, non-patrimonial damage. Secondly, there is no conclusive answer as to the question of applicability of Art. 189, para. 4 LoO in the event of vicarious liability. And thirdly, there is an open question of whether civil courts may decide on the existence of an intentional criminal act as a preliminary issue or not, and if they may, then under what conditions. Firstly, the author maintains that there are strong arguments to uphold the idea that Art. 189, para. 4 LoO lays down a special, subjective method of calculation of patrimonial damage, but doubts the need of keeping such rule in the context of principle of integral compensation, which is one of the fundamental principles of Serbian tort law. On the second matter, the author supports the idea that the aforesaid rule should also apply in the event of vicarious liability, that is against a person liable for the consequences of the wrongdoer's actions, irrespective of grounds of their civil liabilities. In the end, the author maintains that question of whether an intentional criminal act was performed by the wrongdoer or not, may be resolved before civil courts as a preliminary issue, except for the case where criminal court has already decided on the merits, i.e. handed down either a condemnatory, or a verdict of acquittal.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd i Institut za uporedno pravo, Beograd",
journal = "Crimen (Beograd)",
title = "Odmeravanje naknade štete prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika, Calculation of damages in case of damage to or loss of a thing caused by criminal act",
pages = "87-67",
number = "1",
volume = "2",
url = "conv_2753"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2011). Odmeravanje naknade štete prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika. in Crimen (Beograd)
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd i Institut za uporedno pravo, Beograd., 2(1), 67-87.
conv_2753
Karanikić-Mirić M. Odmeravanje naknade štete prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika. in Crimen (Beograd). 2011;2(1):67-87.
conv_2753 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Odmeravanje naknade štete prema vrednosti koju je stvar imala za oštećenika" in Crimen (Beograd), 2, no. 1 (2011):67-87,
conv_2753 .

Promena dužnika

Karanikić-Mirić, Marija

(Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd, 2010)

TY  - JOUR
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2010
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/508
AB  - Dugo se smatralo se da dužničko-poverilački odnos predstavlja strogo ličnu vezu. U rimskom pravu promena dužnika bila je moguća samo putem novacije odnosno gašenjem jedne i zasnivanjem druge obaveze među kojima postoji razlika u identitetu subjekta na dužničkoj strani. Istorijski razvoj promene dužnika kao samostalne ustanove bio je dug i mukotrpan. U mnogim evropskim pravnim sistemima danas postoje posebne zakonske odredbe o promeni dužnika. U drugim pravnim sistemima Evrope promena dužnika još uvek se razume kao oblik novacije. Srpski Zakon o obligacionim odnosima (1978) u najvećem delu prihvata rešenja predložena Skicom za zakonik o obligacijama i ugovorima (1969), svrstavajući se među evropske zakone koji poznaju promenu dužnika kao samostalan pravni institut. Zakonska pravila o promeni dužnika grupisana su u tri celine: preuzimanje duga, pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja. Ipak, jedino preuzimanje duga, strogo uzev, predstavlja promenu dužnika. Pristupanje dugu ne dovodi do promene dužnika, nego do povećanja broja subjekata na dužničkoj strani. Preuzimanje ispunjenja ne izaziva promenu na pasivnoj strani u obligacionom odnosu, već stvara obavezu trećeg lica prema dužniku, a povodom obaveze koju dužnik ima prema poveriocu.
AB  - Substitution of a party to the obligation - either a debtor or a creditor means that another person steps into the position of such party, but in a way that the obligation does not change its identity. In Serbian law, in legal relations intervivos, the creditor may be changed by means of (1) transfer of a contract as a whole; (2) assignment of a claim (cession); and (3) personal subrogation (payment with subrogation), which may be either statutory or based on a contract. The change of the debtor may happen within a wider scheme of (1) transfer of a contract as a whole; and as (2) substitution of a debtor, based on a contract. A contract for substitution of the debtor which is concluded by the creditor and a third party represents an external substitution (la reprise de dette externe). On the other side, if such legal consequence derives from a contract concluded by the debtor and a third party, it should be called an internal substitution (la reprise de dette interne). Substitution of the debtor which completely terminates the obligation of an initial debtor and gives rise to the obligation of the third party, represents a translative (or perfect, or privative) substitution. Conversely, substitution which means that a third party steps into the debt beside the initial debtor, should be recognized as a cumulative substitution. Serbian law of obligations contains special provisions relating to the internal translative substitution, as well as the provisions on external cumulative substitution of a debtor. There are no special statutory rules on cumulative substitution of a debtor on the basis of contract between the very debtor and the third party. However, this type of agreement may be concluded in accordance with the general principle of freedom of contract. The rules on stipulation for the benefit of a third party should apply here, mutatis mutandis. In addition, Serbian law does not contain any statutory provisions relating to translative external substitution of debtor. Still, the creditor and the third party may conclude such a contract freely, though its legal effects would be conditional upon the acceptance of the debtor, as under Serbian law the debtor may not be released from obligations without his consent.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd
T2  - Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
T1  - Promena dužnika
T1  - Substitution of debtor
EP  - 257
IS  - 1
SP  - 229
VL  - 58
UR  - conv_188
ER  - 
@article{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2010",
abstract = "Dugo se smatralo se da dužničko-poverilački odnos predstavlja strogo ličnu vezu. U rimskom pravu promena dužnika bila je moguća samo putem novacije odnosno gašenjem jedne i zasnivanjem druge obaveze među kojima postoji razlika u identitetu subjekta na dužničkoj strani. Istorijski razvoj promene dužnika kao samostalne ustanove bio je dug i mukotrpan. U mnogim evropskim pravnim sistemima danas postoje posebne zakonske odredbe o promeni dužnika. U drugim pravnim sistemima Evrope promena dužnika još uvek se razume kao oblik novacije. Srpski Zakon o obligacionim odnosima (1978) u najvećem delu prihvata rešenja predložena Skicom za zakonik o obligacijama i ugovorima (1969), svrstavajući se među evropske zakone koji poznaju promenu dužnika kao samostalan pravni institut. Zakonska pravila o promeni dužnika grupisana su u tri celine: preuzimanje duga, pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja. Ipak, jedino preuzimanje duga, strogo uzev, predstavlja promenu dužnika. Pristupanje dugu ne dovodi do promene dužnika, nego do povećanja broja subjekata na dužničkoj strani. Preuzimanje ispunjenja ne izaziva promenu na pasivnoj strani u obligacionom odnosu, već stvara obavezu trećeg lica prema dužniku, a povodom obaveze koju dužnik ima prema poveriocu., Substitution of a party to the obligation - either a debtor or a creditor means that another person steps into the position of such party, but in a way that the obligation does not change its identity. In Serbian law, in legal relations intervivos, the creditor may be changed by means of (1) transfer of a contract as a whole; (2) assignment of a claim (cession); and (3) personal subrogation (payment with subrogation), which may be either statutory or based on a contract. The change of the debtor may happen within a wider scheme of (1) transfer of a contract as a whole; and as (2) substitution of a debtor, based on a contract. A contract for substitution of the debtor which is concluded by the creditor and a third party represents an external substitution (la reprise de dette externe). On the other side, if such legal consequence derives from a contract concluded by the debtor and a third party, it should be called an internal substitution (la reprise de dette interne). Substitution of the debtor which completely terminates the obligation of an initial debtor and gives rise to the obligation of the third party, represents a translative (or perfect, or privative) substitution. Conversely, substitution which means that a third party steps into the debt beside the initial debtor, should be recognized as a cumulative substitution. Serbian law of obligations contains special provisions relating to the internal translative substitution, as well as the provisions on external cumulative substitution of a debtor. There are no special statutory rules on cumulative substitution of a debtor on the basis of contract between the very debtor and the third party. However, this type of agreement may be concluded in accordance with the general principle of freedom of contract. The rules on stipulation for the benefit of a third party should apply here, mutatis mutandis. In addition, Serbian law does not contain any statutory provisions relating to translative external substitution of debtor. Still, the creditor and the third party may conclude such a contract freely, though its legal effects would be conditional upon the acceptance of the debtor, as under Serbian law the debtor may not be released from obligations without his consent.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd",
journal = "Anali Pravnog fakulteta u Beogradu",
title = "Promena dužnika, Substitution of debtor",
pages = "257-229",
number = "1",
volume = "58",
url = "conv_188"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2010). Promena dužnika. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd., 58(1), 229-257.
conv_188
Karanikić-Mirić M. Promena dužnika. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. 2010;58(1):229-257.
conv_188 .
Karanikić-Mirić, Marija, "Promena dužnika" in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 58, no. 1 (2010):229-257,
conv_188 .

O odnosu subjektivne i objektivne odgovornosti za prouzrokovanu štetu

Karanikić-Mirić, Marija

(Udruženje pravnika Srbije, Beograd, 2008)

TY  - CONF
AU  - Karanikić-Mirić, Marija
PY  - 2008
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/415
PB  - Udruženje pravnika Srbije, Beograd
C3  - Pravni život
T1  - O odnosu subjektivne i objektivne odgovornosti za prouzrokovanu štetu
T1  - Conceptual relation between strict liability and liability based on fault
EP  - 638
IS  - 11
SP  - 623
VL  - 57
UR  - conv_1440
ER  - 
@conference{
author = "Karanikić-Mirić, Marija",
year = "2008",
publisher = "Udruženje pravnika Srbije, Beograd",
journal = "Pravni život",
title = "O odnosu subjektivne i objektivne odgovornosti za prouzrokovanu štetu, Conceptual relation between strict liability and liability based on fault",
pages = "638-623",
number = "11",
volume = "57",
url = "conv_1440"
}
Karanikić-Mirić, M.. (2008). O odnosu subjektivne i objektivne odgovornosti za prouzrokovanu štetu. in Pravni život
Udruženje pravnika Srbije, Beograd., 57(11), 623-638.
conv_1440
Karanikić-Mirić M. O odnosu subjektivne i objektivne odgovornosti za prouzrokovanu štetu. in Pravni život. 2008;57(11):623-638.
conv_1440 .
Karanikić-Mirić, Marija, "O odnosu subjektivne i objektivne odgovornosti za prouzrokovanu štetu" in Pravni život, 57, no. 11 (2008):623-638,
conv_1440 .