TY  - JOUR
AU  - Dabić Nikićević, Snežana
PY  - 2022
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1345
AB  - Još 1954. godine, u radu posvećenom prekomernom oštećenju, Konstantinović je pokrenuo važna pitanja načina uređenja te ustanove. Imajući u vidu razmimoilaženja u stavovima u posleratnoj sudskoj praksi, Konstantinović je smatrao da je važno da iznese argumente u prilog shvatanju da bi ta ustanova trebalo da bude uređena po objektivnom principu, u skladu sa rešenjem koje je bilo predviđeno srpskim Građanskim zakonikom. Međutim, donošenjem Zakona o obligacionim odnosima izvršena je reforma ustanove prekomernog oštećenja čime je, između ostalog, pravo na poništenje uslovljeno zahtevom da se oštećeno lice u momentu zaključenja ugovora nalazilo u zabludi o pravoj vrednosti prestacije. Autor u ovom radu postavlja pitanje da li je drugačijim pozitivnopravnim rešenjem učinjen napredak ili se njemu mogu izneti i ozbiljne kritike. U pokušaju da dođe do odgovora, autor najpre analizira način uređenja prekomernog oštećenja u uporednom pravu, a potom argumentovano utvrđuje prednosti i nedostatke uređenja prekomernog oštećenja po objektivnom, odnosno subjektivnom principu.
AB  - Mihailo Konstantinović raised important issues regarding how laesio enormis should be applied and regulated in the future, given the inconsistency in the post-war judicial practice. Konstantinović supported the view that laesio enormis should be governed by an objective principle. However, in the Law on Obligations, the right to annul the contract due to obvious disparity between contract obligations exists only if the aggrieved party was mistaken about the true value of the performance when concluding the contract. In this paper, the author raises the question whether such a shift in the regulation of laesio enormis represents an improvement or serious arguments can be raised against it. The author first analyzes how laesio enormis is regulated in comparative law, and then discusses the pros and cons of regulating this legal institute according to an objective and subjective principle.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd
T2  - Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
T1  - O načinu uređenja prekomernog oštećenja u našem pravu i odnosu sa srodnim ustanovama
T1  - Laesio enormis in Serbian law and its relationship with other related legal institutes
EP  - 561
IS  - poseban
SP  - 535
VL  - 70
DO  - 10.51204/Anali_PFBU_22MK19A
UR  - conv_567
ER  - 

@article{
author = "Dabić Nikićević, Snežana",
year = "2022",
abstract = "Još 1954. godine, u radu posvećenom prekomernom oštećenju, Konstantinović je pokrenuo važna pitanja načina uređenja te ustanove. Imajući u vidu razmimoilaženja u stavovima u posleratnoj sudskoj praksi, Konstantinović je smatrao da je važno da iznese argumente u prilog shvatanju da bi ta ustanova trebalo da bude uređena po objektivnom principu, u skladu sa rešenjem koje je bilo predviđeno srpskim Građanskim zakonikom. Međutim, donošenjem Zakona o obligacionim odnosima izvršena je reforma ustanove prekomernog oštećenja čime je, između ostalog, pravo na poništenje uslovljeno zahtevom da se oštećeno lice u momentu zaključenja ugovora nalazilo u zabludi o pravoj vrednosti prestacije. Autor u ovom radu postavlja pitanje da li je drugačijim pozitivnopravnim rešenjem učinjen napredak ili se njemu mogu izneti i ozbiljne kritike. U pokušaju da dođe do odgovora, autor najpre analizira način uređenja prekomernog oštećenja u uporednom pravu, a potom argumentovano utvrđuje prednosti i nedostatke uređenja prekomernog oštećenja po objektivnom, odnosno subjektivnom principu., Mihailo Konstantinović raised important issues regarding how laesio enormis should be applied and regulated in the future, given the inconsistency in the post-war judicial practice. Konstantinović supported the view that laesio enormis should be governed by an objective principle. However, in the Law on Obligations, the right to annul the contract due to obvious disparity between contract obligations exists only if the aggrieved party was mistaken about the true value of the performance when concluding the contract. In this paper, the author raises the question whether such a shift in the regulation of laesio enormis represents an improvement or serious arguments can be raised against it. The author first analyzes how laesio enormis is regulated in comparative law, and then discusses the pros and cons of regulating this legal institute according to an objective and subjective principle.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd",
journal = "Anali Pravnog fakulteta u Beogradu",
title = "O načinu uređenja prekomernog oštećenja u našem pravu i odnosu sa srodnim ustanovama, Laesio enormis in Serbian law and its relationship with other related legal institutes",
pages = "561-535",
number = "poseban",
volume = "70",
doi = "10.51204/Anali_PFBU_22MK19A",
url = "conv_567"
}

Dabić Nikićević, S.. (2022). O načinu uređenja prekomernog oštećenja u našem pravu i odnosu sa srodnim ustanovama. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd., 70(poseban), 535-561.
https://doi.org/10.51204/Anali_PFBU_22MK19A
conv_567

Dabić Nikićević S. O načinu uređenja prekomernog oštećenja u našem pravu i odnosu sa srodnim ustanovama. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. 2022;70(poseban):535-561.
doi:10.51204/Anali_PFBU_22MK19A
conv_567 .

Dabić Nikićević, Snežana, "O načinu uređenja prekomernog oštećenja u našem pravu i odnosu sa srodnim ustanovama" in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 70, no. poseban (2022):535-561,
https://doi.org/10.51204/Anali_PFBU_22MK19A .,
conv_567 .

TY  - JOUR
AU  - Živković, Miloš
AU  - Dabić Nikićević, Snežana
PY  - 2022
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1322
AB  - Promena registarskog sistema sa zemljišne knjige na katastar nepokretnosti imala je najveći uticaj na procesne odredbe, odnosno postupak registracije, jer se sa vanparničnog sudskog postupka prešlo na poseban upravni postupak. Pored toga, od stupanja na snagu Zakona o postupku upisa u katastar nepokretnosti i vodova 2018. godine sprovedeno je načelo upisa po službenoj dužnosti, što je omogućeno upotrebom informacionih tehnologija u postupku upisa. Postupak upisa moguće je pokrenuti bilo po službenoj dužnosti bilo po zahtevu, što unekoliko komplikuje procesne odredbe jer traži da se uredi situacija kad je postupak za isti upis pokrenut na oba načina. Specifičnost postupka upisa u katastar nepokretnosti ogleda se u ograničenoj ulozi organa koji vodi postupak, u smislu izostanka materijalnopravne provere isprava koje su osnov za upis. Upis se vrši na osnovu prvostepenog rešenja. Drugostepeni postupak pokreće se uvek na zahtev, odnosno podnošenjem žalbe, koja se za razliku od prvostepenog postupka ne podnosi elektronski već u papirnoj formi. Sudsku kontrolu rada katastra nepokretnosti vrši Upravni sud, jer je protiv konačnog drugostepenog rešenja moguće podnošenje tužbe u upravnom sporu.
AB  - Changing the system of registration from the Land Books to the Real Estate Cadaster had a profound influence to the procedural provisions, respectively the procedure of registration, because a shift was made from uncontentious court proceedings to special administrative proceedings. Apart from that, since the 2018 Law on Procedure of Registration in Real Estate and Lines Cadaster came into force, the principle of registration by official duty had been implemented, which was enabled by the use of information technologies in the registration procedure. The procedure of registration may be initiated either by official duty or by request of an interested party, which complicates the procedural provisions to a certain degree, because it requires the situation where the procedure of registration of the same right is initiated in both manners to be regulated. One of the characteristics of the registration procedure in the Real Estate Cadaster is a limited role of authority carrying out the procedure to check the substantive validity of documents sent for registration. e registration is made on the basis of the first instance decision. e appeal (second instance) procedure is always initiated upon request (no appeal by official duty), respectively by lodging an appeal, which is, as opposed to requests within the first instance procedure, can be submitted in paper form. Judicial control of the work of the registry is carried out by the Administrative Court, because an administrative action is allowed against a final (second instance) administrative decision of the registry.
T2  - Revija Kopaoničke škole prirodnog prava
T1  - Postupak upisa u katastar nepokretnosti
T1  - Procedure of registration in real estate cadaster
EP  - 29
IS  - 1
SP  - 9
VL  - 4
DO  - 10.5937/RKSPP2201009Z
UR  - conv_2862
ER  - 

@article{
author = "Živković, Miloš and Dabić Nikićević, Snežana",
year = "2022",
abstract = "Promena registarskog sistema sa zemljišne knjige na katastar nepokretnosti imala je najveći uticaj na procesne odredbe, odnosno postupak registracije, jer se sa vanparničnog sudskog postupka prešlo na poseban upravni postupak. Pored toga, od stupanja na snagu Zakona o postupku upisa u katastar nepokretnosti i vodova 2018. godine sprovedeno je načelo upisa po službenoj dužnosti, što je omogućeno upotrebom informacionih tehnologija u postupku upisa. Postupak upisa moguće je pokrenuti bilo po službenoj dužnosti bilo po zahtevu, što unekoliko komplikuje procesne odredbe jer traži da se uredi situacija kad je postupak za isti upis pokrenut na oba načina. Specifičnost postupka upisa u katastar nepokretnosti ogleda se u ograničenoj ulozi organa koji vodi postupak, u smislu izostanka materijalnopravne provere isprava koje su osnov za upis. Upis se vrši na osnovu prvostepenog rešenja. Drugostepeni postupak pokreće se uvek na zahtev, odnosno podnošenjem žalbe, koja se za razliku od prvostepenog postupka ne podnosi elektronski već u papirnoj formi. Sudsku kontrolu rada katastra nepokretnosti vrši Upravni sud, jer je protiv konačnog drugostepenog rešenja moguće podnošenje tužbe u upravnom sporu., Changing the system of registration from the Land Books to the Real Estate Cadaster had a profound influence to the procedural provisions, respectively the procedure of registration, because a shift was made from uncontentious court proceedings to special administrative proceedings. Apart from that, since the 2018 Law on Procedure of Registration in Real Estate and Lines Cadaster came into force, the principle of registration by official duty had been implemented, which was enabled by the use of information technologies in the registration procedure. The procedure of registration may be initiated either by official duty or by request of an interested party, which complicates the procedural provisions to a certain degree, because it requires the situation where the procedure of registration of the same right is initiated in both manners to be regulated. One of the characteristics of the registration procedure in the Real Estate Cadaster is a limited role of authority carrying out the procedure to check the substantive validity of documents sent for registration. e registration is made on the basis of the first instance decision. e appeal (second instance) procedure is always initiated upon request (no appeal by official duty), respectively by lodging an appeal, which is, as opposed to requests within the first instance procedure, can be submitted in paper form. Judicial control of the work of the registry is carried out by the Administrative Court, because an administrative action is allowed against a final (second instance) administrative decision of the registry.",
journal = "Revija Kopaoničke škole prirodnog prava",
title = "Postupak upisa u katastar nepokretnosti, Procedure of registration in real estate cadaster",
pages = "29-9",
number = "1",
volume = "4",
doi = "10.5937/RKSPP2201009Z",
url = "conv_2862"
}

Živković, M.,& Dabić Nikićević, S.. (2022). Postupak upisa u katastar nepokretnosti. in Revija Kopaoničke škole prirodnog prava, 4(1), 9-29.
https://doi.org/10.5937/RKSPP2201009Z
conv_2862

Živković M, Dabić Nikićević S. Postupak upisa u katastar nepokretnosti. in Revija Kopaoničke škole prirodnog prava. 2022;4(1):9-29.
doi:10.5937/RKSPP2201009Z
conv_2862 .

Živković, Miloš, Dabić Nikićević, Snežana, "Postupak upisa u katastar nepokretnosti" in Revija Kopaoničke škole prirodnog prava, 4, no. 1 (2022):9-29,
https://doi.org/10.5937/RKSPP2201009Z .,
conv_2862 .

TY  - JOUR
AU  - Dabić, Snežana
PY  - 2020
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1232
AB  - Kada je prevarom sajemca naveden na zaključenje ugovora o jemstvu, jemac se može naći u prilično nezavidnoj poziciji jer je krug sredstava koje uspešno može da upotrebi da se zaštiti vrlo ograničen. Naime, kod prevare trećeg, punovažnost ugovora se može osporiti samo izuzetno: ako je saugovarač kriv za prevaru ili je ugovor dobročin, što je vrlo diskutabilno kada je reč o ugovoru o jemstvu. Još su manji izgledi za poništenje pozivanjem na pravila o zabludi: zabluda o solventnosti dužnika (kao najčešća) predstavlja zabludu o motivu koja je samo izuzetno pravno relevantna. Konačno, pravo na naknadu štete od sajemca - autora prevare može biti ograničenog dometa: najpre, postoji rizik da će šteta moći da se naknadi; potom, može se doći i do apsurdne situacije da prevareni jemac ne može odbiti regresni zahtev od sajemca - autora prevare (koji je platio dug), ali bi nakon toga mogao da se koristi pravom na naknadu štete.
AB  - In case a surety concludes a contract due to fraudulent acts of his co-surety, he may find himself in a rather unenviable position. Remedies for his protection are very limiting. Namely, third parties' fraud only exceptionally leads to the annulment of the contract: if the contracting party is guilty of fraud; or the contract is gratuitous, which is very questionable for surety contract. The chances for annulment are even fewer if we apply the rules of mistake: mistake as to the debtor solvency represents a mistake as to the motif which is only exceptionally legally relevant. Finally, the right to ask damages from co-surety can also be of limited nature: firstly, there is a risk that the damages cannot be compensated; secondly, an absurd situation may occur that the victim of the fraud cannot reject the contribution claim from the co-surety but he may later on ask damages from him.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd
T2  - Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
T1  - Uticaj prevare koja potiče od sajemca na punovažnost ugovora o jemstvu i prava jemca - žrtve prevare
T1  - Legal effects of the fraud originating from the co-surety on the validity of the surety contract and/or the rights of the surety: The victim of the fraud
EP  - 145
IS  - 1
SP  - 126
VL  - 68
DO  - 10.5937/AnaliPFB2001128D
UR  - conv_508
ER  - 

@article{
author = "Dabić, Snežana",
year = "2020",
abstract = "Kada je prevarom sajemca naveden na zaključenje ugovora o jemstvu, jemac se može naći u prilično nezavidnoj poziciji jer je krug sredstava koje uspešno može da upotrebi da se zaštiti vrlo ograničen. Naime, kod prevare trećeg, punovažnost ugovora se može osporiti samo izuzetno: ako je saugovarač kriv za prevaru ili je ugovor dobročin, što je vrlo diskutabilno kada je reč o ugovoru o jemstvu. Još su manji izgledi za poništenje pozivanjem na pravila o zabludi: zabluda o solventnosti dužnika (kao najčešća) predstavlja zabludu o motivu koja je samo izuzetno pravno relevantna. Konačno, pravo na naknadu štete od sajemca - autora prevare može biti ograničenog dometa: najpre, postoji rizik da će šteta moći da se naknadi; potom, može se doći i do apsurdne situacije da prevareni jemac ne može odbiti regresni zahtev od sajemca - autora prevare (koji je platio dug), ali bi nakon toga mogao da se koristi pravom na naknadu štete., In case a surety concludes a contract due to fraudulent acts of his co-surety, he may find himself in a rather unenviable position. Remedies for his protection are very limiting. Namely, third parties' fraud only exceptionally leads to the annulment of the contract: if the contracting party is guilty of fraud; or the contract is gratuitous, which is very questionable for surety contract. The chances for annulment are even fewer if we apply the rules of mistake: mistake as to the debtor solvency represents a mistake as to the motif which is only exceptionally legally relevant. Finally, the right to ask damages from co-surety can also be of limited nature: firstly, there is a risk that the damages cannot be compensated; secondly, an absurd situation may occur that the victim of the fraud cannot reject the contribution claim from the co-surety but he may later on ask damages from him.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd",
journal = "Anali Pravnog fakulteta u Beogradu",
title = "Uticaj prevare koja potiče od sajemca na punovažnost ugovora o jemstvu i prava jemca - žrtve prevare, Legal effects of the fraud originating from the co-surety on the validity of the surety contract and/or the rights of the surety: The victim of the fraud",
pages = "145-126",
number = "1",
volume = "68",
doi = "10.5937/AnaliPFB2001128D",
url = "conv_508"
}

Dabić, S.. (2020). Uticaj prevare koja potiče od sajemca na punovažnost ugovora o jemstvu i prava jemca - žrtve prevare. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd., 68(1), 126-145.
https://doi.org/10.5937/AnaliPFB2001128D
conv_508

Dabić S. Uticaj prevare koja potiče od sajemca na punovažnost ugovora o jemstvu i prava jemca - žrtve prevare. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. 2020;68(1):126-145.
doi:10.5937/AnaliPFB2001128D
conv_508 .

Dabić, Snežana, "Uticaj prevare koja potiče od sajemca na punovažnost ugovora o jemstvu i prava jemca - žrtve prevare" in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 68, no. 1 (2020):126-145,
https://doi.org/10.5937/AnaliPFB2001128D .,
conv_508 .

TY  - JOUR
AU  - Dabić, Snežana
AU  - Dolović-Bojić, Katarina
PY  - 2019
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1104
AB  - U težnji da stvori ambijent u kojem se podstiče ravnopravnost u imovinskopravnim odnosima između bračnih (vanbračnih) drugova i spreči njeno nepravično narušavanje, naš zakonodavac je kao jednu od mera kojom se to postiže predvideo i stvaranje fikcije prema kojoj se načelno smatra da je upis prava na nepokretnostima izvršen na ime oba (van)bračna druga i kada je izvršen na ime samo jednog od njih. Nije prošlo mnogo vremena pre nego što su naši sudovi počeli da se suočavaju sa ozbiljnim problemima koje je takva fikcija stvorila, a njihova aktuelnost ne jenjava ni decenijama kasnije. Naime, postavlja se pitanje šta se dešava u situaciji kada upisani (van)bračni drug raspolaže pravima na nepokretnostima samostalno, tj. bez saglasnosti drugog (neupisanog) bračnog druga? Kakva je priroda takvog pravnog posla i proizvodi li on pravna dejstva? Problem se naročito komplikuje iz ugla primene načela pouzdanja: može li se potencijalni sticalac pouzdati u to da je stanje u registru nepokretnosti istinito i potpuno ili se njemu nameće svojevrsna dužnost istraživanja vanknjižnog stanja? I letimičan pogled na našu sudsku prasku dovoljan je da se uverimo da je ona prilično neujednačena i da sudovi lutaju iz jednog rešenja u drugo tragajući za onim najadekvatnijim. Usvajanjem novog Zakona o postupku upisa u katastar nepokretnosti i vodova, problem sticanja i raspolaganja nepokretnostima u zajedničkoj svojini supružnika ponovo je stavljen u fokus pravne misli. Mada se načelno može reći da je učinjen pomak u pogledu rešavanja tog problematičnog pravnog pitanja, rešenju koje on nudi se mogu uputiti najmanje dve zamerke: prvo, ono nema kapacitet da reši problem u potpunosti; drugo, njime je stvoreno pogodno tlo za stvaranje novih problema u našem pravnom sistemu.
AB  - In an effort to create a legal environment which encourages equality between spouses (domestic partners) and prevent its unfair distortion, our legislator has introduced, as one of the measures by which this goal may be achieved, a fiction according to which a registration of ownership in the name of one spouse (domestic partner) is considered to be done on behalf of both. Shortly thereafter, the courts began to face serious problems created by such fiction which are still very much alive even decades later. Namely, what happens if a registered spouse (domestic partner) transfers rights on immovable property without the consent of the other (unregistered) spouse (domestic partner)? What is a legal nature of such a transaction and does it produce legal effects? the problem becomes more complicated if one takes into account the reliable principle: can a potential acquirer even rely that the data in the real estate register are accurate and complete or the law imposes on him a duty to investigate the accuracy and completeness of these data beyond the register? a glance at our court practice is enough to show that it is quite uneven and that the courts wander from one to another solution in search of the most appropriate which would reconcile conflicting interests. The adoption of the new Law on the procedure of registration in the real estate and ducts register has put a new light on this problem. Although one may generally say a certain progress has been made in resolving this problematic legal issue, at least two fundamental objections can be raised: firstly, the new solution does not have the capacity to completely solve the problem; secondly, it has created grounds for creation of completely new problems in our legal system.
PB  - Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd
T2  - Pravo i privreda
T1  - Raspolaganje jednog (van)bračnog druga nepokretnošću u zajedničkoj svojini
T1  - Tranfer of immovable property in joint ownership by one spouse (domestic partner)
EP  - 436
IS  - 7-9
SP  - 407
VL  - 57
UR  - conv_2302
ER  - 

@article{
author = "Dabić, Snežana and Dolović-Bojić, Katarina",
year = "2019",
abstract = "U težnji da stvori ambijent u kojem se podstiče ravnopravnost u imovinskopravnim odnosima između bračnih (vanbračnih) drugova i spreči njeno nepravično narušavanje, naš zakonodavac je kao jednu od mera kojom se to postiže predvideo i stvaranje fikcije prema kojoj se načelno smatra da je upis prava na nepokretnostima izvršen na ime oba (van)bračna druga i kada je izvršen na ime samo jednog od njih. Nije prošlo mnogo vremena pre nego što su naši sudovi počeli da se suočavaju sa ozbiljnim problemima koje je takva fikcija stvorila, a njihova aktuelnost ne jenjava ni decenijama kasnije. Naime, postavlja se pitanje šta se dešava u situaciji kada upisani (van)bračni drug raspolaže pravima na nepokretnostima samostalno, tj. bez saglasnosti drugog (neupisanog) bračnog druga? Kakva je priroda takvog pravnog posla i proizvodi li on pravna dejstva? Problem se naročito komplikuje iz ugla primene načela pouzdanja: može li se potencijalni sticalac pouzdati u to da je stanje u registru nepokretnosti istinito i potpuno ili se njemu nameće svojevrsna dužnost istraživanja vanknjižnog stanja? I letimičan pogled na našu sudsku prasku dovoljan je da se uverimo da je ona prilično neujednačena i da sudovi lutaju iz jednog rešenja u drugo tragajući za onim najadekvatnijim. Usvajanjem novog Zakona o postupku upisa u katastar nepokretnosti i vodova, problem sticanja i raspolaganja nepokretnostima u zajedničkoj svojini supružnika ponovo je stavljen u fokus pravne misli. Mada se načelno može reći da je učinjen pomak u pogledu rešavanja tog problematičnog pravnog pitanja, rešenju koje on nudi se mogu uputiti najmanje dve zamerke: prvo, ono nema kapacitet da reši problem u potpunosti; drugo, njime je stvoreno pogodno tlo za stvaranje novih problema u našem pravnom sistemu., In an effort to create a legal environment which encourages equality between spouses (domestic partners) and prevent its unfair distortion, our legislator has introduced, as one of the measures by which this goal may be achieved, a fiction according to which a registration of ownership in the name of one spouse (domestic partner) is considered to be done on behalf of both. Shortly thereafter, the courts began to face serious problems created by such fiction which are still very much alive even decades later. Namely, what happens if a registered spouse (domestic partner) transfers rights on immovable property without the consent of the other (unregistered) spouse (domestic partner)? What is a legal nature of such a transaction and does it produce legal effects? the problem becomes more complicated if one takes into account the reliable principle: can a potential acquirer even rely that the data in the real estate register are accurate and complete or the law imposes on him a duty to investigate the accuracy and completeness of these data beyond the register? a glance at our court practice is enough to show that it is quite uneven and that the courts wander from one to another solution in search of the most appropriate which would reconcile conflicting interests. The adoption of the new Law on the procedure of registration in the real estate and ducts register has put a new light on this problem. Although one may generally say a certain progress has been made in resolving this problematic legal issue, at least two fundamental objections can be raised: firstly, the new solution does not have the capacity to completely solve the problem; secondly, it has created grounds for creation of completely new problems in our legal system.",
publisher = "Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd",
journal = "Pravo i privreda",
title = "Raspolaganje jednog (van)bračnog druga nepokretnošću u zajedničkoj svojini, Tranfer of immovable property in joint ownership by one spouse (domestic partner)",
pages = "436-407",
number = "7-9",
volume = "57",
url = "conv_2302"
}

Dabić, S.,& Dolović-Bojić, K.. (2019). Raspolaganje jednog (van)bračnog druga nepokretnošću u zajedničkoj svojini. in Pravo i privreda
Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd., 57(7-9), 407-436.
conv_2302

Dabić S, Dolović-Bojić K. Raspolaganje jednog (van)bračnog druga nepokretnošću u zajedničkoj svojini. in Pravo i privreda. 2019;57(7-9):407-436.
conv_2302 .

Dabić, Snežana, Dolović-Bojić, Katarina, "Raspolaganje jednog (van)bračnog druga nepokretnošću u zajedničkoj svojini" in Pravo i privreda, 57, no. 7-9 (2019):407-436,
conv_2302 .

TY  - THES
AU  - Dabić, Snežana B.
PY  - 2018
UR  - https://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/10215
UR  - http://eteze.bg.ac.rs/application/showtheses?thesesId=6220
UR  - https://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:18823/bdef:Content/download
UR  - http://vbs.rs/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=70036&RID=515291569
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/30
AB  - Poslednjih decenija uporednopravnu naučnu javnost posebno intrigira pitanje da li pri zaključenju ugovora postoji dužnost jedne strane da obavesti drugu o okolnostima koje su od odlučujućeg značaja za donošenje odluke o zaključenju ugovora i u onim slučajevima kada takva dužnost nije izričito predviđena zakonom. Obimnost razmera koje je doseglo istraživanje o tom pravnom problemu u uporednom pravu presudno je uticalo na to da predmet ove doktorske disertacije bude upravo istraživanje takve (opšte) predugovorne dužnosti obaveštavanja. U radu se pokazuje da su primarni problemi sa kojima se pravnici, teoretičari i praktičari, suočavaju kada je reč o predugovornoj dužnosti obaveštavanja opšteg karaktera njena problematična fundiranost i praktična neodređenost. Gotovo da ne postoji pravni sistem koji sadrži normu kojom se budućim saugovaračima na opšti način nameće dužnost obaveštavanja, a tamo se to izuzetno čini, takva norma datira tek odnedavno. Ona nije predviđena ni u našem pravu. Iz tih razloga se, nakon kratke analize prirode, terminološkog određenja i funkcije predugovorne dužnosti obaveštavanja, u ovom radu pristupa analizi drugih ustanova čiji je cilj zaštita volje saugovarača i očuvanje pravične ugovorne procedure, kako bi se utvrdilo da li njihovo uređenje i primena u praksi svedoče i o postojanju takve predugovorne dužnosti obaveštavanja u jednom pravnom sistemu. Njihova analiza i predložena rešenja u uporednom pravu biće od nemerljive koristi u utvrđivanju uslova u kojima nastaje dužnost obaveštavanja. Važno je pomenuti da je istraživanje pojma, osnova, prirode, obima, objekta i drugih pitanja koja se postavljaju kada je reč o opštoj predugovornoj dužnosti obaveštavanja dodatno otežala činjenica da se stavovi o njoj bitno razlikuju među pravnim sistemima. To je, s jedne strane, učinilo traganje za odgovorima i iznošenje zaključaka donekle komplikovanijim zadatkom, ali je, s druge strane, obogatilo istraživanje, omogućivši da se problem sagleda iz različitih uglova i na pravi način shvati sva problematičnost ovog instituta.
AB  - In recent decades, lawyers in comparative law have been very much intrigued by the question whether one party is under a duty to inform the other of facts which may have a decisive effect on its decision to conclude the contract even in cases where such a duty is not explicitly provided for by law. The noticeable importance which has been given to this particular legal issue has been the main reason why we decided to perform a thorough research about such (general) precontractual duty to inform. This doctoral dissertation shows that, when it comes to the general precontractual duty to inform, the main problems with which lawyers, theoreticians as well as practitioners, are faced are its problematic legal foundation and practical indeterminacy. There is almost no legal system which provides for a norm that explicitely imposes on the future contracting parties a general duty to inform, and the rare systems which do provide for it, have only recently implemented it. Serbian law does not provide for it as well. For these reasons, after a brief analysis of the nature, terminological determination and the function of the precontractual duty to inform, it seemed necessary to analyze some other legal institutes aimed at protecting the will of the parties and preserving a fair contract procedure, in order to determine whether these rules and their application can indirectly serve as a proof of the existence of such precontractual duty in one legal system. This analysis, as well as the analysis of the proposed solutions in comparative law, has been of great importance in determining the necessary preconditions of the precontractual duty to inform. It is also important to mention that the research on the notion, legal basis, nature, scope, object of the precontractual duty to inform has also been aggravated by the fact that there are significantly different views on the precontractual duty to inform among different legal systems. This has, on the one hand, made our search for answers and general conclusions a somewhat more complicated task, but, on the other hand, it has enriched our research, allowing the problem to be looked at from different angles and allowing us to properly understand all the problems of this institute.
PB  - Univerzitet u Beogradu, Pravni fakultet
T1  - Dužnost obaveštavanja pri zaključenju ugovora
T1  - Precontractual duty to inform
UR  - t-2320
ER  - 

@phdthesis{
author = "Dabić, Snežana B.",
year = "2018",
abstract = "Poslednjih decenija uporednopravnu naučnu javnost posebno intrigira pitanje da li pri zaključenju ugovora postoji dužnost jedne strane da obavesti drugu o okolnostima koje su od odlučujućeg značaja za donošenje odluke o zaključenju ugovora i u onim slučajevima kada takva dužnost nije izričito predviđena zakonom. Obimnost razmera koje je doseglo istraživanje o tom pravnom problemu u uporednom pravu presudno je uticalo na to da predmet ove doktorske disertacije bude upravo istraživanje takve (opšte) predugovorne dužnosti obaveštavanja. U radu se pokazuje da su primarni problemi sa kojima se pravnici, teoretičari i praktičari, suočavaju kada je reč o predugovornoj dužnosti obaveštavanja opšteg karaktera njena problematična fundiranost i praktična neodređenost. Gotovo da ne postoji pravni sistem koji sadrži normu kojom se budućim saugovaračima na opšti način nameće dužnost obaveštavanja, a tamo se to izuzetno čini, takva norma datira tek odnedavno. Ona nije predviđena ni u našem pravu. Iz tih razloga se, nakon kratke analize prirode, terminološkog određenja i funkcije predugovorne dužnosti obaveštavanja, u ovom radu pristupa analizi drugih ustanova čiji je cilj zaštita volje saugovarača i očuvanje pravične ugovorne procedure, kako bi se utvrdilo da li njihovo uređenje i primena u praksi svedoče i o postojanju takve predugovorne dužnosti obaveštavanja u jednom pravnom sistemu. Njihova analiza i predložena rešenja u uporednom pravu biće od nemerljive koristi u utvrđivanju uslova u kojima nastaje dužnost obaveštavanja. Važno je pomenuti da je istraživanje pojma, osnova, prirode, obima, objekta i drugih pitanja koja se postavljaju kada je reč o opštoj predugovornoj dužnosti obaveštavanja dodatno otežala činjenica da se stavovi o njoj bitno razlikuju među pravnim sistemima. To je, s jedne strane, učinilo traganje za odgovorima i iznošenje zaključaka donekle komplikovanijim zadatkom, ali je, s druge strane, obogatilo istraživanje, omogućivši da se problem sagleda iz različitih uglova i na pravi način shvati sva problematičnost ovog instituta., In recent decades, lawyers in comparative law have been very much intrigued by the question whether one party is under a duty to inform the other of facts which may have a decisive effect on its decision to conclude the contract even in cases where such a duty is not explicitly provided for by law. The noticeable importance which has been given to this particular legal issue has been the main reason why we decided to perform a thorough research about such (general) precontractual duty to inform. This doctoral dissertation shows that, when it comes to the general precontractual duty to inform, the main problems with which lawyers, theoreticians as well as practitioners, are faced are its problematic legal foundation and practical indeterminacy. There is almost no legal system which provides for a norm that explicitely imposes on the future contracting parties a general duty to inform, and the rare systems which do provide for it, have only recently implemented it. Serbian law does not provide for it as well. For these reasons, after a brief analysis of the nature, terminological determination and the function of the precontractual duty to inform, it seemed necessary to analyze some other legal institutes aimed at protecting the will of the parties and preserving a fair contract procedure, in order to determine whether these rules and their application can indirectly serve as a proof of the existence of such precontractual duty in one legal system. This analysis, as well as the analysis of the proposed solutions in comparative law, has been of great importance in determining the necessary preconditions of the precontractual duty to inform. It is also important to mention that the research on the notion, legal basis, nature, scope, object of the precontractual duty to inform has also been aggravated by the fact that there are significantly different views on the precontractual duty to inform among different legal systems. This has, on the one hand, made our search for answers and general conclusions a somewhat more complicated task, but, on the other hand, it has enriched our research, allowing the problem to be looked at from different angles and allowing us to properly understand all the problems of this institute.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu, Pravni fakultet",
title = "Dužnost obaveštavanja pri zaključenju ugovora, Precontractual duty to inform",
url = "t-2320"
}

Dabić, S. B.. (2018). Dužnost obaveštavanja pri zaključenju ugovora. 
Univerzitet u Beogradu, Pravni fakultet..
t-2320

Dabić SB. Dužnost obaveštavanja pri zaključenju ugovora. 2018;.
t-2320 .

Dabić, Snežana B., "Dužnost obaveštavanja pri zaključenju ugovora" (2018),
t-2320 .

TY  - JOUR
AU  - Dabić, Snežana
PY  - 2018
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/1026
AB  - Uporednopravna sudska praksa svedoči o čestoj pojavi da jemci tvrde da su, pri zaključenju ugovora, bili žrtve prevare, odnosno da nisu bili dovoljno informisani o teškoj finansijskoj situaciji dužnika. Naime, pri zaključenju ugovora o jemstvu, poverioci jemaca (naročito, banke) često raspolažu informacijama na osnovu kojih se jednostavno može proceniti kreditna sposobnost dužnika i realna mogućnost da on preuzetu obavezu ispuni. Upravo u vezi sa tim se postavilo pitanje: da li su poverioci dužni da o tome obaveste jemca pre zaključenja ugovora? I kakve su posledice po zaključeni ugovor o jemstvu ukoliko oni to propuste da učine? Ta pitanja bi, na prvi pogled, mogla da začude. Nije li dužnik taj koji nalazi jemca i obaveštenjima o sebi i dugu utiče na njegovu volju da jemči? Štaviše, nije li jemac, zbog svog odnosa sa glavnim dužnikom, u boljoj poziciji od poverioca da zna stvarni rizik svog obvezivanja? Šta ukoliko je, uprkos tome, jemac bio u zabludi o solventnosti dužnika jer nije dobio (tačna ili nikakva) obaveštenja ni od dužnika ni od poverioca? Može li on da zahteva poništenje ugovora o jemstvu zbog prevare?.
AB  - Sureties often claim that they have not been informed about the difficult financial situation of the principal debtor prior to the conclusion of the contract and that they have been the victims of a fraud. Usually, it is the debtor who is responsible for the fraud: he is interested in concealing or even improving his real financial situation. However, the surety contract is concluded between the surety and the creditor. Is the surety in a position to annul the contract if the deceit is practiced by a third party? On the other side, creditors (especially, banks) often possess the exact information about the financial capacity of the debtor: should they inform the surety about this? And what are the consequences if they do not? Can the surety ask for the annulment of the contract on the basis of creditor's non-disclosure?.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd
T2  - Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
T1  - Predugovorna dužnost obaveštavanja jemaca
T1  - Precontractual duty to inform the surety
EP  - 243
IS  - 2
SP  - 220
VL  - 66
DO  - 10.5937/AlaniPFB1802220D
UR  - conv_459
ER  - 

@article{
author = "Dabić, Snežana",
year = "2018",
abstract = "Uporednopravna sudska praksa svedoči o čestoj pojavi da jemci tvrde da su, pri zaključenju ugovora, bili žrtve prevare, odnosno da nisu bili dovoljno informisani o teškoj finansijskoj situaciji dužnika. Naime, pri zaključenju ugovora o jemstvu, poverioci jemaca (naročito, banke) često raspolažu informacijama na osnovu kojih se jednostavno može proceniti kreditna sposobnost dužnika i realna mogućnost da on preuzetu obavezu ispuni. Upravo u vezi sa tim se postavilo pitanje: da li su poverioci dužni da o tome obaveste jemca pre zaključenja ugovora? I kakve su posledice po zaključeni ugovor o jemstvu ukoliko oni to propuste da učine? Ta pitanja bi, na prvi pogled, mogla da začude. Nije li dužnik taj koji nalazi jemca i obaveštenjima o sebi i dugu utiče na njegovu volju da jemči? Štaviše, nije li jemac, zbog svog odnosa sa glavnim dužnikom, u boljoj poziciji od poverioca da zna stvarni rizik svog obvezivanja? Šta ukoliko je, uprkos tome, jemac bio u zabludi o solventnosti dužnika jer nije dobio (tačna ili nikakva) obaveštenja ni od dužnika ni od poverioca? Može li on da zahteva poništenje ugovora o jemstvu zbog prevare?., Sureties often claim that they have not been informed about the difficult financial situation of the principal debtor prior to the conclusion of the contract and that they have been the victims of a fraud. Usually, it is the debtor who is responsible for the fraud: he is interested in concealing or even improving his real financial situation. However, the surety contract is concluded between the surety and the creditor. Is the surety in a position to annul the contract if the deceit is practiced by a third party? On the other side, creditors (especially, banks) often possess the exact information about the financial capacity of the debtor: should they inform the surety about this? And what are the consequences if they do not? Can the surety ask for the annulment of the contract on the basis of creditor's non-disclosure?.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd",
journal = "Anali Pravnog fakulteta u Beogradu",
title = "Predugovorna dužnost obaveštavanja jemaca, Precontractual duty to inform the surety",
pages = "243-220",
number = "2",
volume = "66",
doi = "10.5937/AlaniPFB1802220D",
url = "conv_459"
}

Dabić, S.. (2018). Predugovorna dužnost obaveštavanja jemaca. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd., 66(2), 220-243.
https://doi.org/10.5937/AlaniPFB1802220D
conv_459

Dabić S. Predugovorna dužnost obaveštavanja jemaca. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. 2018;66(2):220-243.
doi:10.5937/AlaniPFB1802220D
conv_459 .

Dabić, Snežana, "Predugovorna dužnost obaveštavanja jemaca" in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 66, no. 2 (2018):220-243,
https://doi.org/10.5937/AlaniPFB1802220D .,
conv_459 .

TY  - JOUR
AU  - Dabić, Snežana
PY  - 2017
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/950
AB  - Tradicionalni je zahtev u uporednom pravu da prevara potiče od saugovarača, kako bi uticala na punovažnost teretnih ugovora. Prevara od strane trećeg samo izuzetno rađa pravo na poništenje - ako saugovarač za nju zna ili mora znati. Na prvi pogled se čini da je ovo ograničenje razumno postavljeno i da na adekvatan način miri suprotstavljene interese žrtve prevare i njenog saugovarača. Ali, njegovi nedostaci upravo dolaze do izražaja u slučajevima u kojima postoji mnogo veći rizik uticaja trećih lica na volju saugovarača, kao što je, primera radi, zaključenje ugovora u korist trećeg. Da li i kakvo dejstvo ima prevara koja potiče od beneficijara onda kada saugovarač za nju nije niti znao niti morao znati? Pored toga, značajna uloga koju pojedina treća lica imaju u procesu zaključenja ugovora, istupajući na strani jednog saugovarača, uticala je na to da ih sudovi u uporednom pravu izuzmu iz kategorije 'trećih' i njihovu prevaru imputiraju tom saugovaraču, kao da ju je sam učinio, iako za nju nije niti znao niti morao znati. Od krucijalnog značaja jeste pitanje: koja se lica ne smatraju trećim u domenu odredaba o prevari?.
AB  - It is a traditional requirement in comparative law that fraud should be an act of a contracting party, in order to affect the validity of onerous contracts. Fraudulent behavior of third parties will only exceptionally give right to the annulment - if the contracting party knew or should have known of it. On the face of it, the rule seems to be reasonable and that it adequately reconciles conflicting interests of victims of fraud and contracting party. However, its weaknesses emerge especially in cases where a much higher risk of influence of third parties exists, for example, in conclusion of contracts in favor of third parties. Does the fraudulent behavior of the beneficiary affect the validity of the contract? In addition, when certain third parties have a significant role in the conclusion of the contract, protecting the interests of only one party, the comparative practice shows that courts do not consider them as 'third parties and impute the consequences of their fraudulent behavior to that contracting party, even though it neither knew nor should have known of the fraud. Therefore, the question: with respect to the provisions regulating fraud, which persons cannot be considered as third parties?.
PB  - Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd
T2  - Pravo i privreda
T1  - Dejstva prevare koja potiče od trećeg pri zaključenju teretnih ugovora
T1  - Third parties' fraud and conclusion of onerous contracts
EP  - 107
IS  - 10-12
SP  - 80
VL  - 55
UR  - conv_2231
ER  - 

@article{
author = "Dabić, Snežana",
year = "2017",
abstract = "Tradicionalni je zahtev u uporednom pravu da prevara potiče od saugovarača, kako bi uticala na punovažnost teretnih ugovora. Prevara od strane trećeg samo izuzetno rađa pravo na poništenje - ako saugovarač za nju zna ili mora znati. Na prvi pogled se čini da je ovo ograničenje razumno postavljeno i da na adekvatan način miri suprotstavljene interese žrtve prevare i njenog saugovarača. Ali, njegovi nedostaci upravo dolaze do izražaja u slučajevima u kojima postoji mnogo veći rizik uticaja trećih lica na volju saugovarača, kao što je, primera radi, zaključenje ugovora u korist trećeg. Da li i kakvo dejstvo ima prevara koja potiče od beneficijara onda kada saugovarač za nju nije niti znao niti morao znati? Pored toga, značajna uloga koju pojedina treća lica imaju u procesu zaključenja ugovora, istupajući na strani jednog saugovarača, uticala je na to da ih sudovi u uporednom pravu izuzmu iz kategorije 'trećih' i njihovu prevaru imputiraju tom saugovaraču, kao da ju je sam učinio, iako za nju nije niti znao niti morao znati. Od krucijalnog značaja jeste pitanje: koja se lica ne smatraju trećim u domenu odredaba o prevari?., It is a traditional requirement in comparative law that fraud should be an act of a contracting party, in order to affect the validity of onerous contracts. Fraudulent behavior of third parties will only exceptionally give right to the annulment - if the contracting party knew or should have known of it. On the face of it, the rule seems to be reasonable and that it adequately reconciles conflicting interests of victims of fraud and contracting party. However, its weaknesses emerge especially in cases where a much higher risk of influence of third parties exists, for example, in conclusion of contracts in favor of third parties. Does the fraudulent behavior of the beneficiary affect the validity of the contract? In addition, when certain third parties have a significant role in the conclusion of the contract, protecting the interests of only one party, the comparative practice shows that courts do not consider them as 'third parties and impute the consequences of their fraudulent behavior to that contracting party, even though it neither knew nor should have known of the fraud. Therefore, the question: with respect to the provisions regulating fraud, which persons cannot be considered as third parties?.",
publisher = "Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd",
journal = "Pravo i privreda",
title = "Dejstva prevare koja potiče od trećeg pri zaključenju teretnih ugovora, Third parties' fraud and conclusion of onerous contracts",
pages = "107-80",
number = "10-12",
volume = "55",
url = "conv_2231"
}

Dabić, S.. (2017). Dejstva prevare koja potiče od trećeg pri zaključenju teretnih ugovora. in Pravo i privreda
Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd., 55(10-12), 80-107.
conv_2231

Dabić S. Dejstva prevare koja potiče od trećeg pri zaključenju teretnih ugovora. in Pravo i privreda. 2017;55(10-12):80-107.
conv_2231 .

Dabić, Snežana, "Dejstva prevare koja potiče od trećeg pri zaključenju teretnih ugovora" in Pravo i privreda, 55, no. 10-12 (2017):80-107,
conv_2231 .

TY  - JOUR
AU  - Dolović, Katarina
AU  - Dabić, Snežana
PY  - 2015
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/884
AB  - Rad je posvećen institutu tzv. vansudskog poništenja ugovora u srpskom pravu. Autori smatraju da je pitanje, iako veoma bitno, nedovoljno istraženo u našoj literaturi. Mogućnost poništenja ugovora mimo suda svoje mesto nalazi kako u Zakonu o obligacionim odnosima, tako i u tekstu Prednacrta Građanskog zakonika. Uporedimo li, međutim, rešenje našeg i uporednog prava, primetićemo da naš zakonodavac ne predviđa model tzv. pravog vansudskog poništenja, već osoben vid poništenja ugovora mimo suda. Rad je i nastao kao nastojanje autora da uoče razloge za postojanje, ali i specifičnost ovog instituta u srpskom pravu.
AB  - The purpose of this article is to draw attention to unjustified neglectfulness of the institute of extrajudicial avoidance of contracts. The institute, as accepted in Serbian legal system, represents a significant exception to the traditional notion of court avoidance in Serbian law. The exception is twofold: firstly, the legislator allows the possibility that the voidable contract (relative nullity) be avoided extra judicially, and secondly, the initiative for this extrajudicial avoidance is not on the contracting party who is, on the other side, in a position to submit a claim for court avoidance. The present solution cannot be identified as a 'genuine extrajudicial avoidance', a unilateral declaration of will, as accepted in comparative legal systems, given that it is the result of the parties' agreement. The reasoning for providing this opportunity in our legal system is the aspiration to shorten the period of uncertainty created by the voidable contract and to avoid unnecessary legal proceedings when possible.
PB  - Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd
T2  - Pravo i privreda
T1  - Mogućnost vansudskog poništenja ugovora u srpskom pravu
T1  - Legal opportunity for extrajudicial avoidance of contract according to law on obligations and draft of civil code
EP  - 153
IS  - 4-6
SP  - 139
VL  - 53
UR  - conv_2146
ER  - 

@article{
author = "Dolović, Katarina and Dabić, Snežana",
year = "2015",
abstract = "Rad je posvećen institutu tzv. vansudskog poništenja ugovora u srpskom pravu. Autori smatraju da je pitanje, iako veoma bitno, nedovoljno istraženo u našoj literaturi. Mogućnost poništenja ugovora mimo suda svoje mesto nalazi kako u Zakonu o obligacionim odnosima, tako i u tekstu Prednacrta Građanskog zakonika. Uporedimo li, međutim, rešenje našeg i uporednog prava, primetićemo da naš zakonodavac ne predviđa model tzv. pravog vansudskog poništenja, već osoben vid poništenja ugovora mimo suda. Rad je i nastao kao nastojanje autora da uoče razloge za postojanje, ali i specifičnost ovog instituta u srpskom pravu., The purpose of this article is to draw attention to unjustified neglectfulness of the institute of extrajudicial avoidance of contracts. The institute, as accepted in Serbian legal system, represents a significant exception to the traditional notion of court avoidance in Serbian law. The exception is twofold: firstly, the legislator allows the possibility that the voidable contract (relative nullity) be avoided extra judicially, and secondly, the initiative for this extrajudicial avoidance is not on the contracting party who is, on the other side, in a position to submit a claim for court avoidance. The present solution cannot be identified as a 'genuine extrajudicial avoidance', a unilateral declaration of will, as accepted in comparative legal systems, given that it is the result of the parties' agreement. The reasoning for providing this opportunity in our legal system is the aspiration to shorten the period of uncertainty created by the voidable contract and to avoid unnecessary legal proceedings when possible.",
publisher = "Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd",
journal = "Pravo i privreda",
title = "Mogućnost vansudskog poništenja ugovora u srpskom pravu, Legal opportunity for extrajudicial avoidance of contract according to law on obligations and draft of civil code",
pages = "153-139",
number = "4-6",
volume = "53",
url = "conv_2146"
}

Dolović, K.,& Dabić, S.. (2015). Mogućnost vansudskog poništenja ugovora u srpskom pravu. in Pravo i privreda
Udruženje pravnika u privredi Srbije, Beograd., 53(4-6), 139-153.
conv_2146

Dolović K, Dabić S. Mogućnost vansudskog poništenja ugovora u srpskom pravu. in Pravo i privreda. 2015;53(4-6):139-153.
conv_2146 .

Dolović, Katarina, Dabić, Snežana, "Mogućnost vansudskog poništenja ugovora u srpskom pravu" in Pravo i privreda, 53, no. 4-6 (2015):139-153,
conv_2146 .

TY  - JOUR
AU  - Dabić, Snežana
PY  - 2014
UR  - https://ralf.ius.bg.ac.rs/handle/123456789/779
AB  - Pogrešnim normiranjem pojma uslova, zakonodavac je načinio ozbiljnu omašku usled koje se bitno drugačije objašnjava priroda dejstva ostvarenja uslova na ugovor čiji je modalitet. Pitanje kojim se autor bavi u uvodnom delu rada jeste: da li je uslov element neophodan za nastanak ugovora ili je njegov značaj drugačiji? Ukoliko odložni uslov utiče samo na dejstva ugovora, da li njegovo ostvarenje ima ex tunc ili ex nunc dejstvo? Opredeljivanje pravnog sistema za retroaktivnost (ili njeno odsustvo) ima značajne posledice na pravni položaj ugovornih strana, ali i trećih lica ukoliko je došlo do raspolaganja uslovnim pravom u fazi neizvesnosti. Ovo pitanje nije jedinstveno rešeno u uporednom pravu. ZOO se, načelno, opredeljuje za retroaktivnost. Centralni zadatak ovog rada jeste utvrđivanje dometa takve retroaktivnosti. Autor se kritički osvrće na postojeća zakonska rešenja, kao i ukorenjena shvatanja teorije.
AB  - The suspensive condition is a typical accidentalia negotii, irrespective of the imprecise definition of the Serbian Law on Obligation. It affects only the efficacy, not the formation of the contract. Its realization has a retroactive effect, unless otherwise provided by law, the nature of the contract or the will of the parties. The principle of retroactivity could have a significant impact on the legal position of the contracting parties, as well as the third parties, in case of any subsequent dispositions of the conditional rights in the period of uncertainty. Therefore, one of the main tasks is to determine the limits of such retroactivity.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd
T2  - Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
T1  - O dejstvima modifikacije ugovora odložnim uslovom
T1  - Legal effects of modification of contracts by suspensive condition
EP  - 214
IS  - 2
SP  - 197
VL  - 62
DO  - 10.5937/AnaliPFB1402197D
UR  - conv_341
ER  - 

@article{
author = "Dabić, Snežana",
year = "2014",
abstract = "Pogrešnim normiranjem pojma uslova, zakonodavac je načinio ozbiljnu omašku usled koje se bitno drugačije objašnjava priroda dejstva ostvarenja uslova na ugovor čiji je modalitet. Pitanje kojim se autor bavi u uvodnom delu rada jeste: da li je uslov element neophodan za nastanak ugovora ili je njegov značaj drugačiji? Ukoliko odložni uslov utiče samo na dejstva ugovora, da li njegovo ostvarenje ima ex tunc ili ex nunc dejstvo? Opredeljivanje pravnog sistema za retroaktivnost (ili njeno odsustvo) ima značajne posledice na pravni položaj ugovornih strana, ali i trećih lica ukoliko je došlo do raspolaganja uslovnim pravom u fazi neizvesnosti. Ovo pitanje nije jedinstveno rešeno u uporednom pravu. ZOO se, načelno, opredeljuje za retroaktivnost. Centralni zadatak ovog rada jeste utvrđivanje dometa takve retroaktivnosti. Autor se kritički osvrće na postojeća zakonska rešenja, kao i ukorenjena shvatanja teorije., The suspensive condition is a typical accidentalia negotii, irrespective of the imprecise definition of the Serbian Law on Obligation. It affects only the efficacy, not the formation of the contract. Its realization has a retroactive effect, unless otherwise provided by law, the nature of the contract or the will of the parties. The principle of retroactivity could have a significant impact on the legal position of the contracting parties, as well as the third parties, in case of any subsequent dispositions of the conditional rights in the period of uncertainty. Therefore, one of the main tasks is to determine the limits of such retroactivity.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd",
journal = "Anali Pravnog fakulteta u Beogradu",
title = "O dejstvima modifikacije ugovora odložnim uslovom, Legal effects of modification of contracts by suspensive condition",
pages = "214-197",
number = "2",
volume = "62",
doi = "10.5937/AnaliPFB1402197D",
url = "conv_341"
}

Dabić, S.. (2014). O dejstvima modifikacije ugovora odložnim uslovom. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu
Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd., 62(2), 197-214.
https://doi.org/10.5937/AnaliPFB1402197D
conv_341

Dabić S. O dejstvima modifikacije ugovora odložnim uslovom. in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu. 2014;62(2):197-214.
doi:10.5937/AnaliPFB1402197D
conv_341 .

Dabić, Snežana, "O dejstvima modifikacije ugovora odložnim uslovom" in Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 62, no. 2 (2014):197-214,
https://doi.org/10.5937/AnaliPFB1402197D .,
conv_341 .